Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Archive for month: September, 2015

by

Invazija ljubavi na Mostar završena spektakularno na Starom Mostu

Šestodnevna manifestacija pod nazivom “Invazija ljubavi na Mostar” okončana je performansom “Uže ljubavi” kojim su povezani svi sakralni objekti u blizini Starog mosta poput Franjevačke crkve, džamije Tabačica, pravoslavne patrijaršije te temelja za sinagogu. Konopac je bio dug skoro hiljadu metara, a na njemu su građani Mostara mogli pročitati poruke mira, suživota i ljubavi. Također ispred svakog od spomenutih objekata bilo je postavljeno srce od kartona na kojem su građani mogli da upišu svoju poruku ljubavi. Konopci su se na kraju spojili u čvor na Starom mostu, gdje je postavljeno srce sa natpisom “Ljubav spaja”.

Invazija ljubavi na Mostar je započela prošlu nedjelju kada su volonteri Humanitarne organizacije Adra BiH i pokreta Let’s Do It obišli štićenike Egipatskog sela, doma za djecu bez roditeljskog staranja.

Sljedećih dana građani Mostara su bili dodirnuti mnogim humanim aktivnostima poput besplatnog pranja automobila, dijeljenja hladnih sokova na raskršćima, pomaganja starijim osobama u čišćenju dvorišta i garaža te pakovanja stvari nakon obavljene kupovine i spremanja istih u automobile. Pokloni zahvalnosti za nesebičnu službu su uručeni radnicima komunalnih preduzeća, službi hitne pomoći, kao i vatrogasnih jedinica sa obje strane Mostara. Volonteri su i čistili ulice od Željezničke stanice pa do tržnog centra Mepas Mall, kao i rijeku Bunu.

Vjerujemo da će ove aktivnosti doprinijeti rušenju zidova među ljudima i pomoći u uspostavljanju ne samo tolerancije već istinskog zajedništva među ljudima koji žive u Mostaru, saoopćili su mladi aktivisti.

Gladni dolaze u milionima i nikakve ograde i žice i ih neće zaustaviti
by

Gladni dolaze u milionima i nikakve ograde i žice i ih neće zaustaviti

Evropom vlada panika, sve sile “stare Evrope” kolektivno učestvuju u panici pred valovima stranaca koji pristižu, prodiru kroz mekane granice južne i jugoistočne Europe.

Do prije nekoliko dana je, kao s nekakvog visokog moralnog pijedestala, Njemačka prozivala Mađarsku jer je Budimpešta počela blokirati, ograničavati i zaustavljati ulazak imigranata. No, svega nekoliko dana kasnije Njemačka, kao i Austrija, poručuju kako će ponovo uvesti kontrolu na svoje granice. I to ne bilo kakvu kontrolu, nije ovo rasplinuće ideala Schengena već i militarizacija dojučerašnjih otvorenih granica.

Lijepo su izgledale one pitome “Willkommen in Deutschland” table, kao samotni podsjetnik da se više ne nalazite u Austriji već u Njemačkoj. Sada se tamo vjerovatno već raspoređuju vojnici, oklopna vozila, najstrože moguće kontrole. Očito je kako najveći zagovornici sretne Schengen obitelji nipošto nisu zaboravili gdje se njihove nacionalne granice tačno nalaze.

Ono što se do jučer možda moglo naivno protumačiti kao progresivno liberalna i moderna Evropa danas je brzo dala do znanja da je sve zapravo oduvijek bio samo prigodni oportunizam, ekonomska računica, potezi s jasnim ciljem osobnih probitaka pojedinih zemalja.

Ideje o ujedinjenoj Evropi bez granica zaista jesu pozitivan ideal, ali ovo šta imamo (a možda već u trenutku prve veće krize sada i izgubimo) nije pravi put. Evropske inovacije kao što su zajednička valuta i zajedničko tržište nisu osmišljene da pogoduju svima, već samo određenim akterima, prije svega onima koji su najveći zagovornici istih.

Sada će se to najbolje i vidjeti, sada kada je Evropa u poziciji da se pokaže kao humanitarna sila, sada će pokazati da to nipošto nije. Njemačka je to ove sedmice već i pokazala. Nakon inicijalnog dolaska velikog broja imigranata njemački stručnjaci za njihovo domaće tržište rada odmah su zaključili da imigrante treba pustiti u zemlju, da su oni itekako potrebni, da su oni esencijalna radna snaga. No, nekoliko sedmica nakon, kada su uskladili računicu, shvatili su da će ih doći previše i sada je odjednom uvedena kontrola granice.
No, zašto izbjeglice dolaze, zašto u tolikom broju? Nešto o tome je, vrlo mudro i pametno, imao za reći i pokojni portugalski nobelovac, José Saramago. Doduše on je govorio o Africi, no ovaj drugi val koji stiže s Bliskog istoka zapravo je samo druga struja jednog te istog vala jer Bliski Istok i Afrika dvije su regije svijeta koji su enormno pokradene, iskorištene, izmučene, izubijane i polomljene upravo od Evrope.

“Preseljenje stanovništva s juga na sjever je neizbježno. Nikakva bodljikava žica ili zid, niti deportacije, neće moći učiniti ništa. Doći će u milionima, Evropu će preuzeti gladni. Doći će, doći će tražiti one koji su ih orobili. Neće biti povratka za njih jer oni iza sebe ostavljaju glad koja traje stoljećima, došli su prateći miris svojih dnevnih porcija. Distribucija je sve bliže i bliže. Trube se već čuju. Mržnja se već servira i trebati će nam političari koji će se znati izdignuti iznad okolnosti”.

Tako je govorio prije kojih 5 godina José Saramago, gotovo proročanski. Zar čudi da se u konačnici to dešava? Koliko god su mnogi Evropljani danas zabrinuti za svoju sigurnost, svoja radna mjesta, svoj kulturalni identitet. Nije li sve ovo, na neki način, upravo scenarij kojeg je Evropa i zaslužila? Ako na trenutak smetnemo s uma činjenicu da će ova velika kriza i na sve nas direktno utjecati, nije li upravo ovo ona tzv. “univerzalna” pravda na koju se volimo pozivati pred nepravednostima globalnih razmjera?

Nije li vrijeme da se stoljećima potlačeni, stoljećima ubijani i zatirani, napokon namire od bogate Europe koja se obogatila, i još se uvijek bogati, njihovom patnjom i tragedijom? Neka ih Evropa sada ugosti sve, neka uzme od sebe i da njima, jer to bi bilo pravedno.

Nije normalno da današnja Evropa ne nosi u sebi sramotnu bol zbog neopisivih zločina kolonijalizma u Africi. Znaju li prosječni stanovnici Evrope što je, primjerice, jedna danas miroljubiva, diplomatski istaknuta i vanjskopolitički ne više toliko važna Belgija radila u afričkom Kongu? I to ne davno, još u stoljeću iza nas, onom u kojem smo vjerovatno većina nas rođeni.

Znate li ko su Hitler i Mussolini? I trebate znati, imena fašističkih diktatora moraju se znati kao i zločini počinjeni pod njihovom vlašću. No, znate li ko je belgijski kralj Leopold II? I njegovo ime biste trebali znati jer je riječ o čovjeku koji je ubio 10 miliona ljudi u Kongu (Belgija je vladala Kongom sve do 1960. godine, kralj Leopold II bio je na vlasti do smrti 1909. godine).

Stanovnici Konga, potomci ubijanih generacija, imaju pravo nešto reći o svojoj patnji, imaju pravo upoznati svoje orobitelje i zahtijevati kompenzaciju. Isto vrijedi i za stanovnike Sirije, Iraka, Afganistana, Libije… i svih drugih zemalja koje su žestoko napadnute, uništene i osakaćene upravo zahvaljujući politici Evrope i SAD-a.

Nek im sada Evropljani daju poslove, nek im daju hranu, nek im daju ako treba i svoje domove, jer na neki način žive u njihovim domovima, prekrasnim toplim velikim prostranim domovima koji nisu sagrađeni zahvaljujući nekakvoj velikoj pameti, mudrosti ili rasnoj superiornosti – to su sve mitovi, od svakonedvnih do fašističkih – izgrađeni su na pljački Afrike i Bliskog istoka. Evropo izgrađena si na pljački, tuzi i tragediji i tvoje žrtve imaju pravo vidjeti svoje orobitelje. I biti će tu sve dok njihove domove, možda manje raskošne, ali ipak pri srcu daleko bliže domove, držiš u ratu i izrabljivačkoj patnji zbog svojih političkih i ekonomskih interesa.

Tekst preuzet sa http://novi.ba/clanak/33146/gladni-dolaze-u-milionima-i-nikakve-ograde-ili-zice-ih-nece-zaustaviti

by

Invazija ljubavi na Mostar – Dan 5

Peti dan „Invazije ljubavi na Mostar“ bio je izuzetno dinamičan i zanimljiv.

U prijepodnevnim satima, volonteri su posjetili komunalna preduzeća, službe hitne pomoći, kao  i vatrogasne jedinice sa obje strane Mostara. Ovim posjetama, volonteri su obradovali i odali priznanje onima koji svakodnevno služe građanima Mostara, a često se nalaze na marginama interesovanja javnosti.

Podijelili smo se u šest grupa i posjetili ustanove koje svakodnevno Mostarcima olakšavaju život. Srdačno su nas dočekali i zahvalili se uz obećanje da će nastaviti da rade svoj posao maksimalno predano, kako bi obezbijedili ugodan život svim građanima. Sljedeća aktivnost odvela je naše volontere na parking ispred tržnog centra „Bingo“, gdje je jedna grupa očistila više od 180 šajbi na automobilima i ostavila poruku ‘Za šire vidike i blistaviji pogled u budućnost očistili smo Vam šajbu’. Druga grupa je pomagala kupcima pri pakovanju artikala na kasi, te pomagala građanima da kupljene artikle odnesu do automobila. Ljudi nisu krili oduševljenje i nevjerovatno je kako male stvari učinjene sa puno ljubavi mogu da pokrene lavinu pozitivnih dešavanja.

„Invazije ljubavi na Mostar“ ulazi u svoju zavšnicu. Ostao nam je još samo jedan dan i naše aktivnosti će doživjeti svoju kulminaciju.

by

Invazija ljubavi na Mostar – Dan 4

Četvrti dan „Invazije ljubavi na Mostar“ počeo je čiščenjem garaža i dvorišta starijim osobama koje su sa nevjericom prihvatile gest mladih. Ubrzo, nevjerica je prerasla u zadovoljstvo jer su nekoliko starijih stanovnika Ilićke ulice dobili novi izgled svojih dvorišta i garaža.

Nakon kratkog predaha, mladi su se uputili prema Blagaju, gdje su se podijelili u dvije grupe za akciju čišćenja. Jedna grupa spuštala se kanuima niz rijeku Bunui i na taj način skupljala otpad iz rijeke i njenih obala. Druga grupa je čistila obale Bune u blizini Tekije. Volonteri u kanuima su preveslali 5 kilometara rijeke i sa blagom upalom mišića se vratili u Mostar.

Kao i do sada građani Mostara su veoma pozitivno prihvatili ‘Invaziju ljubavi’ i prilazili su nam da se slikaju i pitaju na koji način oni mogu pomoći i dati svoj doprinos. Veliko hvala i medijima koji pomno prate sve naše aktivnosti i tako građanima prenose našu energiju i želju za pozitivnim promjenama u društvu.

by

Invazija ljubavi na Mostar – Dan 3

Humanitarna organizacija ADRA BiH i volonteri Let’s Do It projekta već treći dan za redom se druže s građanima Mostara kroz projekt “Invazija ljubavi na Mostar“. Cilj projekta je raznim humanitarnim i društveno korisnim aktivnostima doprinjeti stvaranju ljepše budućnosti za sve građane Mostara.

Besplatno pranje automobila je bila prva jučerašnja aktivnost. Ljudi su sa oduševljenjem prihvatili ovu ideju i prepustili nam da uljepšamo njihove automobile. Uz muzikuu i dobru atmosferu besplatno smo oprali oko 60 automobila. Druga aktivnost koju smo danas realizirali je akcija čišćenja od Željezničke stanice do Tržnog centra Mepasa Mall-a. Bilo je mnogo pozitivnih komentara prolaznika ali nas je negativno  iznenadila količina otpada koju smo prikupili doslovno na ulicama u strogom centru grada. Nakon akcije čišćenja, posjetili smo Karting Arenu „SpeedXtreme“ gdje smo se sjajno zabavili i time zaključili jučerašnji dan. Invazija se nastavlja i narednih dana.

by

Invazija ljubavi na Mostar – Dan 2

Drugi dan invazije protekao je u sjajnoj atmosferi, uz mnoštvo zanimljivih aktivnosti. Volonteri su u jutarnjim satima besplatno prali automobile, a kasnije su očistili dvorište bivše gradske biblioteke i besplatno dijelili sokove vozačima na Španskom trgu. U večernjim satima, učesnici invazije prošetali su gradom i družili se sa građanima, uz podjelu poruka i „besplatnih zagrljaja“.

Bio je to divan dan za sve nas koji smo dio ovog projekta. Danas smo imali priliku susresti brojne građane Mostara, koji su s nama podijelili osmjehe, lijepe riječi, pa čak i zagrljaje. Sretni smo što će naše aktivnosti trajati sve do subote, a i sigurni smo da će nam se mnogi građani pridružiti.

by

Invazija ljubavi na Mostar – Dan 1

Humanitarna organizacija Adra u saradnji sa Lets Do It volonterima organizuje “Invaziju ljubavi na Mostar” čiji je cilj davanje podrške građanima Mostara za ljepšu i bolju budućnost. U toku narednih 6 dana želimo da našim djelima ljubavi dotaknemo stanovnike ovog grada i pružimo poruku mira i prijateljstva. Naš prvi dan Invazije je pored puta uključivao i posjetu napuštenoj djeci u Egipatskom selu. Iako umorni od puta osjećamo se ispunjeno i sretno zbog sureta sa ovim mališanima. Kroz igru i razgovor imali smo priliku upoznati tridesetak nasmijane djece koja nisu željeli ništa drugo do djelić pažnje. Manje su se obradovali skromnim poklonima koje smo donijeli, a više nama i našem prisustvu. Od ovih mališana smo naučili da je za sreću potrebno jako malo. Ispraćeni smo uz zagrljaje i želje da se ponovo vidimo.