Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Archive for month: May, 2016

Savremena civilizacija – samoubilačka mašina
by

Savremena civilizacija – samoubilačka mašina

Savremeni filmovi poput Matrix-a ili I – Robot govore o supermašini koju je izgradio čovjek a koja se okreće protiv njega i prijeti da ga uništi.  Na veoma sličan način možemo govoriti i o našoj civilizaciji kao o jednoj samoubilačkoj mašini.  To je kompleksna struktura koju smo izgradili da bi nam pomogla u ostvarenju  tri cilja: prosperitet, jednakost i sigurnost. Ali ako je mašina loše programirana ili drugim riječima ako je pokreće pogrešna ideologija, onda ona postaje samoubilačka mašina i prijeti da uništi one koji su je stvorili. Umjesto da dovede do prosperiteta, jednakosti i sigurnosti ona nas je u 21. vijeku dovela do:

  • Krize prosperiteta – ekološki slom uzrokovan neodrživom globalnom ekonomijom koja stvara veliko bogatstvo za jednu četvrtinu svjetske popoulacije a siromaštvo za sve ostale, pri tom nevodeći računa o zaštiti životne sredine.
  • Kriza jednakosti – sve veći jaz između ultra-bogatih i ekstremno siromašnih, koji čini da siromašna većina zavidi, prezire, pa čak i mrzi bogatu manjinu – što opet izaziva strah i ljutnju bogatih.
  • Kriza sigurnosti – stalna opasnost sukoba i ratova koja nastaje intenziviranjem nezadovoljstva i straha među različitim grupama na suprotnim krajevima ekonomskog spektra.
Poraz religije
by

Poraz religije

Za mene kao teologa nije lako napisati ovakav članak ali za njega imam dobar razlog. U svijetu u kome svakog dana 26 000 djece umre od gladi a više od 1,2 milijarde ljudi živi sa  manje od 1 dolara dnevno, sljedeće riječi zaista zvuče poražavajuće :

„Socijalni radnici koji su ispitivali faktore koji  oblikuju stavove ljude prema stvarima kao što su pitanja gladi i siromaštva  su otkrili da religija ne igra nikakvu ulogu u tome.“

Ljudi sa dubokim religioznim uvjerenjima ne pokazuju nimalo više brige prema siromašnima od ljudi koji imaju vrlo mala ili nikakva religijska uvjerenja. Današnja religija se specijalizovala da brine o duhovnim potrebama ljudi a zanemarila njihove fizičke i društvene potrebe. Ona se specijalizovala  za život nakon smrti a zanemarila da se bavi ovim životom. Ona se fokusirala na mene, moju “dušu”, moju “vječnu sudbinu” ali je propustila da se pozabavi dominantnim društvenim i globalnim realnostima našeg vremena: sistemskom nepravdom, sistemskim siromaštvom, sistemskim ekološkim krizama i mnogim drugim sistmeskim disfunkcijama.

Zašto religije brinu mnogo više o nerođenim bebama nego onim koje su rođene? Zašto brinu o legitimnosti ženskog klera a ne brinu o legitimnosti korištenja fosilnih goriva ili legitimnosti proizvodnje oružja za masovna uništenja? Zašto je tako mnogo religijskih ljudi zainteresovano za porijeklo vrsta a vrlo malo za izumiranje vrsta?

Zašto zanemaruju učenja svog vođe (proroka) Isusa čija poruka nije bila kako pobjeći sa ove namučene planete i uživati u nebeskim blaženstvima, već kako da “bude Božja volja na zemlji kao i na nebu”. U svojim govorima je govorio o Božjem carstvu ljubavi, mira i pravde kao nečem što je prisutno već danas i pozivao one koji žele da ga slijede da svojim životom šire principe tog carstva i da u ljubavi služe potrebama čovječanstva.

Koliko bi svijet bio drugačiji kada bi se ljudi vjere okrenuli svojoj proročkoj zadaći lične, društvene i globalne transformacije na ovom svijetu.

Četiri najveća globalna problema
by

Četiri najveća globalna problema

Kad govorim o najvećim globalnim problemima tada mislim na probleme koji uzrokuju najviše patnje u sadašnjosti i predstavljaju najveću prijetnju našoj budućnosti, koji su uzrok većine ostalih problema na svijetu. Mnoštvo svjetskih kriza možemo svesti na 4 glavna problema:

Ekološki slom uzrokovan neodrživom globalnom ekonomijom koja stvara veliko bogatstvo za jednu četvrtinu svjetske popoulacije  a pri tom ne vodi računa o zaštiti životne sredine . Mi ćemo to nazvati kriza prosperiteta.

Sve veći jaz između ultra-bogatih i ekstremno siromašnih, koji čini  da siromašna većina zavidi, prezire, pa čak i mrzi bogatu manjinu – što opet izaziva strah i ljutnju bogatih. Mi ćemo to zvati – kriza jednakosti.

Opasnost od kataklizmičkog rata koja nastaje intenziviranjem nezadovoljstva i straha među različitim grupama na suprotnim krajevima ekonomskog spektra. Mi ćemo ovo nazvati  – sigurnosna kriza.

Neuspjeh svjetskih religija, a posebno  dvije najveće religije, da nadahnu ljude i vode svijet ka ozdravljenju ili smanjenju tri prethodne krize. Mi ćemo to zvati – duhovna kriza.

(Nastaviće se…)

Očekivanja roditelja utiču na inteligenciju djece
by

Očekivanja roditelja utiču na inteligenciju djece

Ako bih vam kazao da intligencija vaše djece zavisi od vaših očekivanja, da li bi ste mi vjerovali. Poznati psiholog sa Harvarda Robert Rosental je uradio jedno istraživanje. Na početku školske godine sva djeca su uradila test inteligencije. Učiteljima je rečeno da će test predvidjeti koja će djeca imati najveći potencijal za akademsko i intelektualno napredovanje. Tada je Rosental nasumice iz šešira izvukao nekoliko desetina imena, ne gledajući uopšte njihov skor na testu, i kazao učiteljima da su ovo djeca koja su pokazala da imaju najveći potencijal za napredovanje. Naravno, učitelji su mislili da su ova djeca izabrana zbog najboljih rezultata na testu i počeli su da tretiraju ovu djecu kao posebno inteligentnu. I nešto nevjerovatno se dogodilo. Djeca od kojih se očekivalo da napreduju su stvarno napredovala. Najveci napredak je bio vidljiv u nižim razredima. Na kraju godine sva djeca su ponovo uradila test inteligencije. Đaci u prvom razredu, za koje su učitelji očekivali da će najviše napredovati su bili za 27 poena bolji od svojih vršnjaka. Oni u drugom razredu su bili za 16 poena bolji od svojih vršnjaka. Jedan mali dječak za koga se smatralo da je bio mentalno retardiran sa IQ inteligencijom od 61, nakon što je svrstan u grupu djece sa najvećim potencijalom, je za godinu dana napredovao čitavih 45 poena i imao skor od 106. Zar ovo nije impresivno. Način na koji tretiramo dijete u velikoj mjeri odredjuje kako će to dijete gledati na sebe i kako će se ponašati. Ako se dijete tretira kao priglupo i ako ništa ne očekujete od njega, ono slegne ramenima i kaže: „Zašto uopšte da pokušavam. Ionako niko ne misli da ja to mogu.“ I dijete odustaje. Ali ako gledate u to dijete kao u nekoga ko ima ogroman potencijal, ako uložite u njega svoje vrijeme ta investicija će se isplatiti. Koja je poruka roditeljima? Prednost je za svako dijete ako postoji neko ko vjeruje u njega, i što su manja djeca to je važnije imati velika očekivanja. Mozda vaše dijete nije Ajnštajn ali ako očekujete najbolje velike su šanse da ćete to i dobiti.