Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Archive for month: November, 2016

Koja je svrha posta?
by

Koja je svrha posta?

A McDonald's restaurant in Dearborn, Mich., involved in a suit over non-halal food is seen on Tuesday, April 16, 2013.  A judge on Wednesday finalized a $700,000 settlement between McDonald’s Corp., the franchise owner of the Dearborn restaurant, and members of Michigan's Muslim community over claims the suburban Detroit restaurant falsely advertised its food as prepared according to Islamic law. (AP Photo/Jeff Karoub)

U kulturi koja je opsjednuta hranom, čiji su hramovi postali Mcdonalds restorani ili restorani italijanske pice i bosanskih  ćevapa govoriti o postu djeluje neumjesno i totalno u raskoraku sa našim vremenom. Prehrambena industrija nas kroz medije ubjedjuje da ukoliko nemamo tri velika obroka dnevno uz nekoliko užina izmedju njih, na ivici smo da umremo od gladi. Osim toga mi živimo u društvu koje vjeruje da treba uvijek zadovoljiti svaki tjelesni prohtjev i u takvom društvu govoriti o postu je totalno zastarjelo.

 

Ako ozbiljno pokušaš da postiš ljudi će te bombardovati prigovorima: „Post će da škodi tvom zdravlju, toliko će te oslabiti da nećeš moći da radiš, post će uništiti zdrava tjelesna tkiva“. Sve ovo su potpune besmislice zasnovane na predrasudama. Prava istina je da post, kada se ispravno primjenjuje, može imati samo blagotvorni uticaj na zdravlje. Medicinska istraživanja pokazuju blagotvoran uticaj posta na digestivni sistem. Post odmara naš sistem za varenje i čisti čitavo tijelo od otrova i toksina koji se u njemu skupljaju nepravilnom ishranom. Istraživnaje koje je sproveo doktro George Thampy, biohemičar na Univerzitetu u Indijani, je podvrglo 60 zdravih ljudi trosedmičnom postu od hrane ali ne od vode i priprodnih sokova, je pokazalo: 1.Značajno smanjenje holesterola 2.Smanjenje krvnog pritiska 3.Gubljenje tjelesne težine (nekada i do 20 kg) Dokazano je takodje da post može biti vrlo blagotvoran u liječenju reumatoidnog artritisa i da umanjuje bolove u zglobovima, oticanje i jutarnju ukrućenost. Ali mi želimo da vidimo duhovnu svrhu posta. Koja je svrha posta?

“A kad postite, ne budite žalosni kao licemjeri, jer oni načine blijeda lica svoja da ih vide ljudi gdje poste. Zaista vam kažem, primili su platu svoju. A ti kad postiš, namaži glavu svoju i lice svoje umij. Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego otac tvoj koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno platiće tebi javno. ” Matej 6: 16-18

Licemjeri Isusovog vremena su se trudili da izgledaju što je više moguće blijedo i ispijeno kada poste. Imali su posebne načine da izobliče svoja lica da bi ljudi znali da oni poste. Oni žele da budu primjećeni i da im se ljudi dive. Isus kaže, dobili su to što su tražili. Pohvale ljudi su im jedina nagrada. Ali onda nas Isus usmjerava u pravom pravcu u vezi posta.56173837 „Istuširaj se i dotjeraj. Operi svoje zube. Stavi dezodorans i miris na lice i obuci lijepu odjeću tako da drugi ne znaju da postiš. A otac tvoj koji je u tajnosti, vidjeće tvoje tajno srce i blagosloviće tvoj život. Ukoliko nemamo puno iskustva sa pravim biblijskim postom o kome Isus govori, mi možemo da pomislimo da ćemo zaista izgledati blijedo i ispijeno kad postimo. Ako smo iscrpljeni zar ne bismo onda trebali tako i da izgledamo? Da li nas Isus ovdje poziva da se pretvaramo i glumimo? Isus je znao da kada naučimo kako da postimo u tajnosti, naše tijelo i duh će biti direktno održavano Božjom nevidljivom silom. Mi nećemo biti iscrpljeni i mizerni već će naša snaga i radost doći na način koji obično fizičko postojanje u tijelu ne poznaje. Ono će doći iz izvora koji su u tajnosti. U postu mi se podsjećamo da „ne živimo o hljebu samo nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“.  U postu se podsjećamo da ono što nas održava u životu nije hrana već Božja sila. Mi se podsjećamo realnosti jednog drugog svijeta.

• Druga svrha posta je da on, više od bilo koje druge discipline, otkriva ono što vlada u nama. Mi prikrivamo ono što je u nama hranom ali prilikom posta sve izbija na površinu. Ako u nama vlada ponos on će smjesta biti razotkriven. Ljutnja, gorčina, ljubomora, strah, ako se nalaze u nama, isplivaće tokom posta. Najprije ćemo pravdati gnjev glađu a onda ćemo shvatiti da se gnjevimo zato što je duh gnjeva u nama. Možemo se radovati tom saznanju, svjesni da nam je iscjeljenje dostupno zahvaljujući Božjoj sili.

• Post je disciplina u kojoj učimo naše tijelo da bude sluga a ne gospodar. Post je najefikasniji način da savladamo tjelesne apetite i želje koje vladaju nama. U postu mi učimo naše tijelo da je duh onaj koji upravlja tijelom a ne obrnuto. U jednoj zajednici su skupljali novac za gladne u Etiopiji ali su takodje željeli da se identifikuju sa njima kroz post. Nakon posta jedan od vjernika je napisao: „Suočio sam se sa pitanjem: šta kad bih imao jedan obrok dnevno manje, ili čak ni jedan obrok, dan za danom, kako bi život tada izgledao? To pitanje je dovelo do promjene u našim molitvama za ručak ili večeru, od formalnih molitvi do molitvi saosjećanja za one koji nemaju dovoljno hrane, koju mi tako nezahvalno trošimo smatrajući da nikad neće nestati.“ Post ne mora biti samo post od hrane. Možeš da uzmeš jedan dan posta od mobilnog telefona ili gledanja televizije. Siguran sam da ćeš osjećati blagoslove i od ove vrste posta.

Dostojevski o smislu života
by

Dostojevski o smislu života

Dostojevski je moj učitelj i priznajem mučitelj. Njegovi problemi su vječiti problemi ljudskog duha. Ako je čovjek iole čovjek mora se baviti njima a Dostojevski je sav u njima, zato je na svim putevima svojim istinski čovjek. Prednost je njegova u tome što je u vječne probleme ljudskog duha unio nadahnuće proroka, žar apostola, iskrenost mučenika, sjetu filozofa, vidovitost pjesnika.

eternality-1Po Dostojevskom, svi se problemi svode na dva „vječna problema“, na problem postojanja Boga i problem besmrtnosti. Ova dva problema nose u sebi neodoljivu magnetsku silu kojom privlače i i podređuju sebi sve ostale probleme. Od rješenja „vječnih problema“ zavisi rješenje svih ostalih problema, uči Dostojevski. Rješenje jednog vječnog problema sadrži u sebi rješenje drugog. Ako ima Boga – čovjek je besmrtan; ako nema Boga čovjek je smrtan.

Rješenje „vječnih problema“ je glavna muka, kojom se voljno i nevoljno muče svi negativni i pozitivni heroji Dostojevskog. Bez njih oni se ne mogu zamisliti kao ni sam Dostojevski.  „Postojanje Boga je glavno pitanje, piše Dostojevski Majkovu, kojim sam se cijelog života mučio, svjesno i nesvjesno“.

Heroji  Dostojevskog su oličenje te glavne muke. Njihova je danonoćna briga, njihovo neizbježno zanimanje – rješavati to glavno, to vječno pitanje: Ima li Boga i ima li besmrtnosti. „Ja ne mogu o dugom, – ispovjeda Kirilov, ja sam cijelog života mislio o jednome. Mene je Bog mučio cijelog života.“ Dobri, burni Mića plače, rida i strašno se ispovjeda Aljoši: „Mene Bog muči. Jedino to i muči“

Osnovno je ubjeđenje Dostojevskoga: pozitivno ili negativno rješenje vječnih problema determiniše sav život čovjekov, svu njegovu filozofiju, religiju, moral, kulturu. Negativno rješenje vječnih problema, izraženo riječima: nema Boga, nema besmrtnosti – sačinjava suštinu negativnih heroja Dostojevskovih. Pozitivno rješenje, izraženo riječima: ima Boga, ima besmrtnosti,  – sačinjava suštinu njegovih pozitivnih heroja.

nihilizamNegativno rješenje vječnih problema neminovno povlače za sobom negativna rješenja i svih ostalih problema. Ubjeđenje da ne postoji ni Bog ni besmrtnost, uvjek se pojavljuje  kao nihilizam (ništa – potpuno odricanje vrijednosti). Nihilizam i nije ništa drugo do primjenjeni ateizam. Iz filozofije ateizma neminovno ističe moral nihilizma. To Dostojevski dokazuje  neodoljivom ubjedljivišću. Genijalnim psihološkim analizama i neoborivim dokazima on pokazuje da je nihilizam neminovna posljedica ateizma. Ako nema Boga, ako nema besmrtnosti, onda nema ni vrline, nema ni poroka. U tom slučaju – sve je dozvoljeno.

 

love-01Pozitivno rješenje vječnih problema omogućuje i uslovljuje pozitivno rješenje i svih ostalih problema. Ubjeđenje da postoji Bog i besmrtnost, izražava se u svijetu kao ljubav. Ne treba se varati, ljubav je primjenjeno osjećanje Boga i osjećanje ličnne besmrtnosti. Ja mogu ljubiti vječnom ljubavlju samo ako sam vječan i ako moja besmrtnost crpi svoju silu iz vječnog Boga. Dva osjećanja vladaju dušama pozitivnih heroja Dostojevskovih: osjećanje Boga i osjećanje lične besmrtnosti. Srca su njihova ispunjena Bogom i besmrtnošću i sve što izlazi iz njih božansko je i besmrtno. Ako ima Boga, ako ima besmrtnosti, onda je prava, vječna ljubav i moguća i ostvariva u sferi ljudskog života. Bez toga, prava je ljubav psihološki i ontološki nemogućna i neostvariva….  (nastaviće se)

Iz knjige Justina Popovića, „Dostojevski o Evropi i Slovenstvu“

Pranje uma
by

Pranje uma

Ignaz Semmelweis Filip je rođen 1818, u svijetu umirućih žena. U najboljim bolnicima tog vremena jedna od šest mladih majki je umirala u mukama “porođajne groznice.” Doktori bi svoju dnevnu rutinu počinjali seciranjem leševa u sobi za obdukciju. Iz te sale bi išli u bolnicu i pregledali trudnice ili bi ih porađali a da u medjuvremenu nisu oprali ruke. Dr. Semmelweis je bio prvi čovjek u istoriji koji je povezao smrtnost porodilja sa obdukcijskim pregledima. Uveo je praksu pranja ruku nakon pregledanja leševa i broj umrlih porodillja se drastično smanjio.

Nakon ovog otkrića, on je svu svoju životnu energiju potrošio ubjeđujući se i debatujući sa svojim kolegama. Sa žarom im je govorio: „Porodiljska groznica je uzrokovana raspadajućim materijalima koji se prenose na ranu. Ja sam vam pokazao kako se to može spriječiti. Dokazao sam sve ono što tvrdim. Ali dok mi pričamo, pričamo, pričamo, gospodo žene umiru. Ja ne tražim od vas da rušite svijet. Ja samo tražim da operete ruke. Za ime Boga operite ruke.“ Ali bukvalno niko mu nije vjerovao. Doktori i babice su hiljadama godina poradjali djecu bez pranja ruku i neće neki madjarski pametnjaković to sada promijeniti.

Semelvajs je umro lud u dobi od 47 godina a u njegovim ušima je odzvanjao smijeh njegovih kolega i samrtni ropac hiljada žena.

Danas je tehnologija toliko napredovala da postoji sapun za svaku fleku. Svaka prljavština se može oprati osim prljavštine srce i savjesti. Čovjek još nije izumio takav sapun. Ali Bog jeste.

Kad sam bio tinejdžer išao sam na dječje kampove. Moja majka bi uvijek spakovala puno majica i veša. Svakog dana ja bih skinuo prljav veš i stavio ga u kesu. Pred kraj kampa više nije bilo čistog veša i pošto sam bio lijen da ga perem, uzeo bih kesu sa prljavim vešom i gledao koji je najmanje uprljan…

Biblija nam govori  da smo mi svi uprljani, kontaminirani, da imamo zaprljan um, slabosti i grešne navike. Ali naš um može biti očišćen i naše misli transformisane.  Zamisli kako bi izgledao naš život kad bi smo imali um očišćen od prljavština. Svaki put kad vidim neku osobu moja prva misao je da je blagoslovim. Svaki put kad sam obeshrabren ja bih se refleksivno okrenuo Bogu za snagu. Svaki put kad vidim ženu koja nije moja ja bi je gledao kao svoju sestru ili majku. Svaki put kad vidim neprijatelja ja bih mu poželio dobro. Tako bismo mi trebali da izgledamo kad bi nam um bi opran.

U narednim postovima ću govoriti o načinu unutrašnje transformacije ljudi koji bi bili ispunjeni mislima i osjećanjima ljubavi, radosti i poniznosti i iz kojih bi dobrota tekla kao moćni izvor vode.