Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Archive for month: January, 2017

Obmana reklamne industrije
by

Obmana reklamne industrije

Mi nikad nismo zadovoljni onim što imamo. Uvijek želimo više. Mediji su nas ubijedili da je smisao života skupiti što više materijalnog bogatstva i stvari. Mi naporno radimo da bismo mogli da kupujemo stvari koje će nas učiniti sretnim i zato što vjerujemo da su te stvari ključ sreće u životu, mi smo ludački privreženi stvarima. Sve ovo je jedna ogromna laž i obmana iza koje stoji propagandna industrija čiji je jedini cilj profit. Da bismo ti i ja i milijarde ljudi na svijetu povjerovali u ovu laž, propagandna industrija godišnje troši više od 480 milijardi dolara na reklame. Ove skupe manipulativne reklame nas bombarduju na svakom koraku i imaju cilj da u nama stvore čežnju za stvarima. 670913_mastovite-reklame-foto-imgur-6_ff_1443198059_675x0Ono što je đavolsko u reklamama je obećanje da će nam materijalne stvari donijeti sreću i ispunjenost. Reklameri obećavaju da će njihovi proizvodi zadovoljiti naše najdublje potrebe i unutrašnje čežnje za ljubavlju, prihvatanjem, sigurnošću i seksualnim ispunjenjem. Najnoviji dezodorans će nam donijeti prijateljstvo i prihvatanje. Najnovija pasta za zube će nas učiniti neodoljivim. Tvoj život je dosadan i nepodnošljiv bez novog mobilnog telefona. Kad niko ne bi pridavao pažnju ovim reklamama one bi bile bezopasne. Ali istina je da reklame vrše snažan uticaj na naš život. One oblikuju vrijednosti po kojima ti i ja i naša djeca živimo. Statistike pokazuju da djeca u prosjeku gledaju 2,8 sati televizijskog programa dnevno a da odrasli gledaju prosječno 4 sata dnevno. To znači da ćete u toku godinu dana pogledati 30 769 reklama, a to znači da će u periodu od 65 godina, prosječna osoba pogledati više od 2 miliona reklama i da će im ta aktivnost uzeti 2 godine njihovog života. Pod uticajem reklama mi kupujemo stvari koje ne želimo da bismo impresionirali ljude koje ne volimo. Mi se stidimo ako nosimo odjeću od prošle godine iako uopšte nije pohabana. Mediji su nas ubijedili da biti u koraku sa modom znači biti u koraku sa realnošću. Vrijeme je da se probudimo i da shvatimo da prilagođavanje bolesnom društvu znači biti bolestan. Ova psihoza je ukorijenjena čak i u našoj mitologiji. Moderni heroj je siromašni dječak koji iznenada postaje bogat, a ne bogati dječak koji dobrovoljno postaje siromašan. Mi lakomstvo nazivamo ambicioznošću, sebično gomilanje bogatstva nazivamo ekonomičnošću, pohlepu nazivamo marljivošću. Ljude definišemo prema onome što imaju i koliko zarađuju. Kako izaći iz začaranog kruga pohlepe, materijalizma i potrošačkog mentaliteta? Nastaviće se…

Lijek za stres i užurbanost
by

Lijek za stres i užurbanost

Artur Gordon je ispričao divnu, intimnu ispovjest o svojoj duhovnoj obnovi u kratkoj priči zvanoj „Smjena plime”, o periodu svog života kada mu se činilo da srlja u propast. Njegov entuzijazam je uminuo; njegovi pokušaji da piše bili su besplodni. Situacija je iz dana u dan bivala sve gora. Na kraju je odlučio da zatraži pomoć ljekara. Utvrdivši da je fizički sasvim zdrav; ljekar ga je upitao da li je voljan da posluša njegove instrukcije na jedan dan. Kada je Gordon pristao, ljekar mu je rekao da sledeći dan provede na mjestu gde je bio najsrećniji kao dijete. Mogao je da ponese hranu, ali nije smio ni sa kim da razgovara, niti da čita, piše, sluša radio ili gleda TV. Usput mu je napisao četiri recepta i naložio da ih otvara jedan po jedan, i to u 9h, 12h, 15hi 18h. ,,Je l’ vi to ozbiljno?” upitao jc Gordon. „Kada dobijete moj račun, shvatićete da sam mrtav ozbiljan” odgovorio je ljekar. Narednog jutra, Gordon je otišao na plažu gde se igrao kao dijete. Kada je otvorio prvi recept, u njemu je pisalo „pažljivo slušajte.” Pomislio je da se doktor šali s njim. Koga je mogao da sluša u naredna tri sata kada je sam na plaži? Ali budući da je pristao na njegove instrukcije, napregnuo se i počeo da sluša. Čuo je uobičajene morske zvuke, šum talasa i kreštanje galebova. Posle izvesnog vremena mogao je da čuje i druge zvuke koji isprva nisu bili tako očigledni. Osluškujući; počeo je da razmišlja o lekcijama kojim ga je more učilo kad je bio dijete – strpljenje, poštovanje i svijest o međuzavisnosti stvari. Slušao je zvuke – uključujući tišinu – i osjećao kako ga ispunjava neobičan mir. U podne je otvorio drugi recept u kojem je pisalo „pokušajte da se osvrnete iza sebe”. „Gdje da se osvrnem?” pitao se. „Možda na djetinjstvo? Da se prisjetim srećnih vremena?” Razmišljao je o svojoj prošlosti, o obilju sitnih radosti. Pokušao je da se sjeti najsitnijih detalja, otkrivajući pri tom kako ga ispunjava neobična toplota. U tri popodne otvorio je treći recept. Do tada je s lakoćom prihvatao instrukcije; medutim, ova je bila drugačija – pisalo je „preispitajte svoje motive”. Ispočetka se bunio. Pomislio je na ono što želi u životu – uspjeh, priznanje, sigurnost – pokušavajući sve da ih opravda. A onda mu je kroz glavu proletelo da ti motivi nisu dovoljno dobri i da možda baš u njima leži odgovor na beznadežnost njegove situacije. Duboko je razmislio o svojim motivima, o prošloj sreći. Na kraju je odgovor došao sam od sebe. ,,U trenutku sigurnosti sam shvatio”, napisao je, ,,da; ukoliko su nečiji motivi pogrešni, onda ništa drugo ne funkcioniše, bez obzira na to čime se bavite. Dok god smatrate da služite druge, posao obavljate valjano. Kada počnete da brinete samo o tome kako ćete da udovoljite sebi, to više ne činite tako dobro – po zakonu neumoljivom poput gravitacije.” U šest sati popodne, poslednji recept nije morao dugo da čeka na ispunjenje. „Napišite svoje brige u pijesku”, pisalo je. Kleknuo je i komadom odlomljene školjke ispisao nekoliko riječi; zatim se okrenuo i otišao. Nikada se nije osvrnuo; znao je da dolazi plima. Duhovna obnova zahteva vrijeme. Dragi čitaoče pred tebe stavljam izazov da svakog jutra odvojiš vrijeme za refleksiju, razmišljanje i meditaciju sa Bogom. Takođe te izazivam da se jednom godišnje  povučeš u osamu na jedan dan, da razmisliš o pobudama i motivima, da razmisliš o smjeru tvog života. To je jedini način da izađeš iz kalupa u koji te svijet neprimjetno uvlači.