Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Archive for month: October, 2017

Putovanje u sigurnoj zoni
by

Putovanje u sigurnoj zoni

Ne samo da je Svemirski brod Zemlja na pravoj udaljenosti od Sunca kako bi imao umjerenu klimu, već je i njegov sunčev sistem u izvrsnom susjedstvu zvijezda. On leži između dva spiralna kraka galaksije Mliječni Put, daleko od opasnog galaktičkog jezgra i nalazi se u onome što astronomi zovu „sigurna zona“.
„Svakako, naš tip galaksije je najbolji za naseljivost“, objašnjava Đulijermo Gonzales, „jer obezbjeđuje sigurne zone. A desilo se da je Zemlja smještena baš u jednoj sigurnoj zoni, zbog čega je bilo moguće da život ovdje cvjeta…
Mjesta sa aktivnim nastankom zvijezda su veoma opasna, jer tamo imate eksplozije supernova prilično često. U našoj galaksiji, ta opasna mjesta su prvenstveno u spiralnim kracima, gdje su takođe opasni džinovski oblaci molekula. No, na sreću, desilo se da smo mi sigurno smješteni između Strijelčevog i Persejevog spiralnog kraka“ (citirao Strobel, p.169).
Ova čista zona je dobra osmatračnica za gledanje cijele naše galaksije i ostatka svemira – još nešto što pokazuje kako je naš istraživački brod podešen za kosmička otkrića.

Postavljanje nekih teških pitanja

Možemo dosta toga da naučimo iz istraživanja svemira kroz teleskope ili posmatranja života kroz mikroskop, ali čak i sa najboljim naučnim instrumentima nikada nećemo naći konačnu svrhu zašto putujemo kroz svemir ili kakav je smisao našeg postojanja.
Sve što možemo zaključiti iz preciznih prirodnih zakona i fino podešenih karakteristika naše planete je da je Zemlja optimalno dizajnirana za život i za naučno razumijevanje. Čak i skeptični astrofizičar kao što je Stiven Hoking priznaje toliko kada je u pitanju život. „Viler je saglasan sa Hokingom i Karterom“, piše Džon Boslou, „da je naš svemir jedinstveno fino podešen da proizvede život, čak i ako je to u jednom malom, izgubljenom uglu“ (Stephen Hawking’s Universe, 1985, p.125).
Nakon sagledavanja astronomskih i bioloških dokaza, biohemičar Majkl Denton dolazi do ovog zaključka: „Četiri vijeka nakon naučne revolucije nauka nije dala nikakav značajan dokaz da je bilo kakav drugi život moguć… Naučna istraživanja nisu našla nikakav predznak života, ni trunku dokaza da nešto drugo osim nas ili života našeg tipa kakav postoji na Zemlji.
„Upravo suprotno, nauka je otkrila svemir koji je markiran u svakom uglu, rascijepan u svakom malom detalju, sa nadmoćnim i svuda prisutnim biocentričnim [sa životom u središtu] i antropocentričnim [sa čovjekom u središtu] dizajnom“ (Nature’s Destiny: How the Laws of Biology Reveal Purpose in the Universe, 1998., p.380).
Eto nas dakle, putujemo ovim svemirskim brodom zvanim Zemlja, i sve što možemo vidjeti oko nas je pažljivo dizajnirano i kalibrisano da podrži naše postojanje. Nije čudo da izvještaj o stvaranju iz knjige Postanak ovako sumira Božje djelo: „Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma“ (1. Mojsijeva 1,31).

 

 

Važnost vode za život
by

Važnost vode za život

Toliko mnogo bića na našoj planeti zavisi od okoline u kojoj je tečna voda stalna. Ovo znači da Zemlja ne smije biti ni previše blizu ni previše daleko od Sunca. Astronomi procjenjuju da kada bi se udaljenost Zemlje od Sunca promijenila za svega 2 procenta, sav život bi nestao pošto bi se voda smrzla ili isparila.

Još jedan faktor koji čini život na Zemlji mogućim je neobično svojstvo vode kada se zaledi. Voda nam je tako uobičajena supstanca da većina nas nikada ne zastane da razmotri da ravnoteža života zavisi od njenih jednostavnih fizičkih osobina.

Voda je jedna od nekolicine supstanci koja se širi kada se smrzne. Većina supstanci kada se smrzne postaje gušća i tone kada se stavi u sud sa istom supstancom u tečnom stanju. Ali ovo nije slučaj sa ledom u vodi. Pošto se voda širi za jednu desetinu svoje zapremine kada se zaledi, zaleđena voda ima neobično svojstvo da pluta na površini tečne vode.
Ice-FloatsKada se rijeke i jezera smrznu zimi, mrznu na površini, pri čemu se formira led kao izolirajući zid koji spriječava da gušća voda ispod njega zaledi i tako čuva vodeni život tokom hladnog vremena. Kada bi se led ponašao kao gotovo bilo koje drugo jedinjenje, potonuo bi, i rijeke i jezera bi se ledili od dna ka površini. Sva tijela u vodi bi naposljetku postala čvrsta tijela od leda, što bi eliminisalo većinu  života kakvog ga znamo.