Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Archive for category: Iz knjiga

Uticaj ljudskosti i ljubaznih riječi
by

Uticaj ljudskosti i ljubaznih riječi

“Svaki čovjek, pa ma ko to bio i ma koliko bio ponižen, ipak makar instinktivno i nesvjesno traži da se poštuje njegovo ljudsko dostojanstvo. Robijaš i sam zna da je odbačen čovjek i zna svoj položaj prema starješini. Ali nikakvim žigovima i okovima nećeš natjerati čovjeka da zaboravi da je čovjek. A pošto je i doista čovjek, onda se prema njemu i treba ponašati kao čovjek. Bože moj, taj čovječan odnos može povratiti ljudski lik čak i takvom stvorenju u kome je već odavno izblijedila slika i prilika Božja. A prema nesrećnicima treba se i ponošati najčovječnije. To je njihovo spasenje i njihova radost.

Ja sam sretao tako dobre i plemenite zapovjednike i vidio sam kakav su uticaj imali na ponižene robijaše. Nekoliko ljubaznih riječi i oni su skoro moralno vaskrsavali. Radovali su se kao djeca i kao djeca počinjali da vole….” iz knjige Zapisi iz Mrtvog Doma, str. 124, (Fjodor Dostojevski)

Kako zavoljeti svijet potpunom, vasionom ljubavlju?
by

Kako zavoljeti svijet potpunom, vasionom ljubavlju?

Hristolika ličnost gleda na prirodu ne kao na divlje čudovište koje treba nemilosrdno ukroćivati, već kao na bolesnika koga treba nežno milovati, sažaljevati i voleti. Za nju priroda ne pretstavlja bezdušnu materiju koju treba grubo tretirati i bezobzirno iskorišćavati, već raskošnu tajnu Božiju koju treba molitvom milovati i ljubavlju izučavati. Na golubijim nogama molitvene ljubavi ona svakoj tvari pristupa krotko i blago, milujući je i ljubeći je. I u svakoj pronalazi njenu glavnu tajnu. „Volite svu tvorevinu Božju, i celokupnu, i svaku mrvicu. Svaki listić, svaki zrak Božji ljubite. Volite životinje, volite bilje, volite svaku tvar. Budeš li voleo svaku tvar – i tajnu ćeš Božiju razumeti u stvarima. A shvatiš li je jedared, ti ćeš je posle neumorno početi poznavati sve dalje i više, svakodnevno. I zavolećeš najzad sav svet potpunom, vasionom ljubavlju.“

Justin Popović, “Dostojevski o Slovenstvu i Evropi”

Dostojevski o smislu života
by

Dostojevski o smislu života

Dostojevski je moj učitelj i priznajem mučitelj. Njegovi problemi su vječiti problemi ljudskog duha. Ako je čovjek iole čovjek mora se baviti njima a Dostojevski je sav u njima, zato je na svim putevima svojim istinski čovjek. Prednost je njegova u tome što je u vječne probleme ljudskog duha unio nadahnuće proroka, žar apostola, iskrenost mučenika, sjetu filozofa, vidovitost pjesnika.

eternality-1Po Dostojevskom, svi se problemi svode na dva „vječna problema“, na problem postojanja Boga i problem besmrtnosti. Ova dva problema nose u sebi neodoljivu magnetsku silu kojom privlače i i podređuju sebi sve ostale probleme. Od rješenja „vječnih problema“ zavisi rješenje svih ostalih problema, uči Dostojevski. Rješenje jednog vječnog problema sadrži u sebi rješenje drugog. Ako ima Boga – čovjek je besmrtan; ako nema Boga čovjek je smrtan.

Rješenje „vječnih problema“ je glavna muka, kojom se voljno i nevoljno muče svi negativni i pozitivni heroji Dostojevskog. Bez njih oni se ne mogu zamisliti kao ni sam Dostojevski.  „Postojanje Boga je glavno pitanje, piše Dostojevski Majkovu, kojim sam se cijelog života mučio, svjesno i nesvjesno“.

Heroji  Dostojevskog su oličenje te glavne muke. Njihova je danonoćna briga, njihovo neizbježno zanimanje – rješavati to glavno, to vječno pitanje: Ima li Boga i ima li besmrtnosti. „Ja ne mogu o dugom, – ispovjeda Kirilov, ja sam cijelog života mislio o jednome. Mene je Bog mučio cijelog života.“ Dobri, burni Mića plače, rida i strašno se ispovjeda Aljoši: „Mene Bog muči. Jedino to i muči“

Osnovno je ubjeđenje Dostojevskoga: pozitivno ili negativno rješenje vječnih problema determiniše sav život čovjekov, svu njegovu filozofiju, religiju, moral, kulturu. Negativno rješenje vječnih problema, izraženo riječima: nema Boga, nema besmrtnosti – sačinjava suštinu negativnih heroja Dostojevskovih. Pozitivno rješenje, izraženo riječima: ima Boga, ima besmrtnosti,  – sačinjava suštinu njegovih pozitivnih heroja.

nihilizamNegativno rješenje vječnih problema neminovno povlače za sobom negativna rješenja i svih ostalih problema. Ubjeđenje da ne postoji ni Bog ni besmrtnost, uvjek se pojavljuje  kao nihilizam (ništa – potpuno odricanje vrijednosti). Nihilizam i nije ništa drugo do primjenjeni ateizam. Iz filozofije ateizma neminovno ističe moral nihilizma. To Dostojevski dokazuje  neodoljivom ubjedljivišću. Genijalnim psihološkim analizama i neoborivim dokazima on pokazuje da je nihilizam neminovna posljedica ateizma. Ako nema Boga, ako nema besmrtnosti, onda nema ni vrline, nema ni poroka. U tom slučaju – sve je dozvoljeno.

 

love-01Pozitivno rješenje vječnih problema omogućuje i uslovljuje pozitivno rješenje i svih ostalih problema. Ubjeđenje da postoji Bog i besmrtnost, izražava se u svijetu kao ljubav. Ne treba se varati, ljubav je primjenjeno osjećanje Boga i osjećanje ličnne besmrtnosti. Ja mogu ljubiti vječnom ljubavlju samo ako sam vječan i ako moja besmrtnost crpi svoju silu iz vječnog Boga. Dva osjećanja vladaju dušama pozitivnih heroja Dostojevskovih: osjećanje Boga i osjećanje lične besmrtnosti. Srca su njihova ispunjena Bogom i besmrtnošću i sve što izlazi iz njih božansko je i besmrtno. Ako ima Boga, ako ima besmrtnosti, onda je prava, vječna ljubav i moguća i ostvariva u sferi ljudskog života. Bez toga, prava je ljubav psihološki i ontološki nemogućna i neostvariva….  (nastaviće se)

Iz knjige Justina Popovića, „Dostojevski o Evropi i Slovenstvu“

Čudo pčelinog sporazumjevanja
by

Čudo pčelinog sporazumjevanja

Sporazumjevanje je jedno od najimpresivnijih čuda u pčelinjoj zajednici. Osim čovjeka, jedino pčela ima sposobnost da koristi jezik simbola. Medonosna pčela koristi precizan jezik simbola da bi članicama svoje kolonije pokazala gdje se nalazi izvor nektara i polena koji je upravo otkrila.
Karl Riter fon frišDavne 1923. godine, naučnik Karl Riter fon Friš, etolog (naučnik koji proučava ponašanje životinja), sjedio je na livadi i posmatrao svoje pčele u providnoj košnici. Cilj ovog njegovog originalnog eksperimenta bio je, kako je naglasio u svom govoru prilikom dodjele Nobelove nagrade, da dokaže da pčele vide boje.
– Da li ima smisla da cvijeće postoji u toliko različitih boja, ako su pčele koje ga oprašuju i hrane se njime slijepe za boje? – pitao se.
Tokom mnogobrojnih dana provedenih na livadi, Fon Friš je, međutim, otkrio mnogo više od toga kako svijet žutih suncokreta i ljubičastih cvjetova lavande izgleda u pčelinjim očima: dešifrovao je jezik ovih izuzetnih vrednih insekata.
Kada pčela pronađe izvor nektara i polena, vraća se u pčelinjak sa novostima. Kako ona “govori” drugim pčelama gdje se može naći cveće?
ples-pcelaNaučnici su otkrili da pčela, da bi saopštila informacije drugim pčelama, izvodi naročit ples u kojem “mrda” svojim stomakom! Ona se preko lica saća kreće tako da obrazuje sliku broja osam. Zapanjujuća stvar je u tome da uglovi plesa na vertikalnom saću predstavljaju horizontalan smjer izvora hrane u odnosu na pravac sunca.
Ali to nije sve.
Broj plesova po minuti ukazuje na udaljenost polja. Iznenađujuće je, međutim, da je taj broj u obrnutoj srazmeri sa rastojanjem: što je polje udaljenije, manji je broj “mrdanja”. Na primer, ako pčela izvede 10 ciklusa u 15 sekundi, polje sa cvijećem je udaljeno 100 metara. Ako se pčela sporije kreće, npr. 2 ciklusa u 15 sekundi, cvijeće je udaljeno oko 6 km. Otkriveno je da ovaj odnos prema rastojanju nije linearan – već logaritamski!
Kako pčela nauči da poveže ugao Sunca sa plesom?
Neki naučnici su sumnjali da pčela ima sposobnost tako precizne orijentacije u prostoru. Onda su počeli da proučavaju ples – i da sami na osnovu informacija pronalaze cvijeće. Jednom kada su “provalili šifru”, svaki put su bili u stanju da pronađu polje sa cvijećem!

Jedan naučnik je otišao tako daleko da je nabrojao aparate koji bi nam bili neophodni da bismo se opremili kao ovo malo biće. Pčela u svom telu poseduje sistem za navigaciju i navođenje, posjeduje unutrašnji sat, senzor na principu polarizovane svetlosti, kompjuter za izračunavanje ugla sunca, instrument za mjerenje prave vertikale, indikator pravca i brzine vjetra, trigonometrijski računar i tabele, indikator brzine kretanja u odnosu na zemlju…
Naravno, ta brojna sofisticirana oprema ugrađena u tijelo pčele, postojala je i dok su mikročipovi još bili daleka budućnost. (Iz knjige “Medonosna pčela”, Tomislav Terzin)

Nastaviće se..

Plemenito oružje pčele
by

Plemenito oružje pčele

Pčele su opremljene i oružjima pomoću kojih brane plodove svog rada. Glavno oružje pčele je žaoka koja služi isključivo za odbranu. Žaoka pčele ima sa svake strane 10 zubaca usmjerenih unatrag. Narezana je kao strijela ili harpun i zbog toga ne može lako da se izvuče iz kože.

beestingstack4b-s600x600

Kao i svi ostali detalji pčeline anatomije, žaoka je fascinantna u svojoj kompleksnosti i efikasnosti.  To je istovremeno mač koji ima svoje korice, nož skakavac čija je oštrica sakrivena u unutrašnjosti pčelinog stomaka, harpun sa zubcima i moćan špric koji upumpava otrov u ranu agresora. Sem toga, aktivirana žaoka oslobađa koktel isparljivih hemijskih signala koji alarmira ostale pčele.

 

 

 

 

Pčelinji otrov je složena mješavina čije različite komponente imaju različito dejstvo na različite agresore i za svakog se nađe ponešto efikasno.  Komponente otrova počinju da se sintetišu u prvim sedmicama života, dok je pčela zaposlena na zadacima za koje joj oružje nije potrebno (briga o larvama i izgradnja saća). Zahvaljujući “razmišljanju unaprijed” radilica je potpuno naoružana upravo u vrijeme kada češće izlazi iz košnice i kada prispje vrijeme za stražu na ulazu. Otrov je najjači oko četvrte sedmice života, u početku sakupljačke karijere, da bi slabio kako se pčela približava kraju životnog vijeka. Intenzitet proizvodnje otrova u tijelu pčele je dinamičan i usklađen sa zahtjevima obavljanja različitih zaduženja. Otrkivena je čak i sezonska  dinamika u količini prozvodnje otrova. Pčele koje se legu početkom juna mjeseca imaju znatno jači otrov od pčela iste starosti koje se legu krajem avgusta. To je još jedan primjer da se pčelinje društvo ponaša kao jedan superorganizam. Kao što proizvodnja otrova u jednoj pčeli doživljava svoj maksimum početkom sakupljačke aktivnosti, a jenjava na kraju životnog vijeka, tako na nivou čitavog društva otrov biva jači na početku sezone a slabi sa približavanjem hladnog vremena i faze mirovanja. Kako žlijezde pčele znaju koje je doba godine?

Hemijski signali koji isparavaju iz aktivirane žaoke daju ostalim pčelama začuđujuće kompleksnu informaciju o tome kako treba da postupe na znak uzbune. Mi ljudi koristimo pisana uputstva pored požarnih stepenica koja objašnjavaju kako se ponašati u slučaju uzbune. Međutim, kada se nešto stvarno dogodi skoro niko nije dovoljno priseban da čita uputstva. Pčele su u tom poglede naprednije od nas. Zvuk sirene nas samo upozorava na opasnost ali nam ne govori kako treba da se ponašamo. S druge strane, pčelin hemijski signal za uzbunu nosi detaljne informacije  koje automatski usmjeravaju ponašanje cijelog društva na potpuno svrsishodan i efikasan način.

Mi ljudi koristimo oružja da napadamo, krademo i pljačkamo dok pčela svoje oružje koristi samo u plemenite svrhe. Kada ubode žaoku pčela je osuđena na smrt i to u teškim mukama. Zbog čega onda pčela koristi žaoku ako od toga nema nikakve koristi? Ona žrtvuje svoj život da bi odbranila zajednicu i ono što čitava zajednica stvara. Koliko ovakvih primjera možete naći u ljudskom društvu?

Čudo pčelinog oka
by

Čudo pčelinog oka

Niko sa sigurnošću ne zna koliko pčela ima očiju. Ono što se vidi na prvi pogled su dva velika oka. Međutim, mikroskop nam otkriva da svako pčelinje oko sadrži u sebi 5500 malih očiju.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dakle u dva velika oka smješteno je skoro 11 000 pojedinačnih očiju. Svako oko ima svoje sočivo, staklasto tijelo, mrežnjaču…
Pčeline oči, zahvaljujući svojoj mozaičnoj građi mogu da vide polarizovanu svjetlost i da odrede osu njene polarizacije. To čulo je nama ljudima potpuno strano iako smo izumjeli polarizatore pomoću kojih možemo da polarizujemo i detektujemo polarizovanu svjetlost.

Pod uticajem sunčeve ultraljubičaste svjetlosti latice mnogih vrsta cvijeća fluoresciraju. Naše oko ne može da raspoznaje ove fluoroscentne boje dok šareno cvijeće za pčelu izgleda kao svijtleće reklame. Svijet je za pčelu mnogo uzbudljivije i ljepše mjesto nego za nas. Ovaj predivan svijet nije lijep samo radi nas, on je u nekim svojim aspektima lijep samo radi pčele.  (Dr Tomislav Terzin, Medonosna pčela)

fluorescent-flowers-wallpaper

Pčela mini avion
by

Pčela mini avion

avion novoNeki istraživači posmatraju pčelu kao minijaturni avion. Uporedićemo njene letačke performanse sa pravim avionima. Najbolji teretni avioni nose ukupan teret koji iznosi do 45%, težine aviona, uključujući težinu goriva. To je rezultat truda vrhunskih inžinjera. Pčela tokom letenja zamahne krilima 210-260  puta u sekundi kada nosi tovar i može da leti sa teretom koji iznosi 80% njene tjelesne težine. Na kratko je u stanju da u vazduh podigne teret koji dva puta premašuje težinu njenog tijela. Pčela bez problema može da leti nekoliko kilometara noseći u voljci (proširenje jednjaka koje služi za skladištenje hrane) teret nektara težak 50% njene težine. Ako uzmemo da pod teretom leti samo dva kilometra a dužina njenog tijela je oko 2 cm, to bi bilo proporcionalno dužini maršute od 2000 km za avion dug 20m. Pčele su sposobne da rutinski donose u košnicu polen i nektar sakupljen na udaljenosti od čak 8 km od košnice. Ekvivalent za pomenuti avion bi bio 8000 km što je za pčelu kao da prevaljuje razdaljinu između Evrope i Amerike.

Radilica koja je prosječno napnjena gorivom (medom) nosi u svojoj voljci oko 30 mg meda koji sadrži oko 20 mg šećera. Ta miligranska količina šećera je pčeli dovoljna za 60 km neprekidnog leta. U našem poređenju sa avionom, to je proporcionalno dometu od 60 000 km (skoro jedan i po krug oko Zemljinog ekvatora) bez dodatnog punjenja goriva. Veći putnički avioni imaju maksimalan domet oko 10 000 km. To znači da su proporcionalno 6-20 puta manjeg dometa nego pčela.

Pčela leti prosječnom brzinom od 24km/h. To proporcionalno odgovara brzini od 24 000 km/h za avion dug 20 m.

 boeing_747_8_intercontinental-airplane_Wallpapers_mediumDrugim riječima, avion koji bi se mjerio sa letačkim sposobnostima pčele trebalo bi da prevali pomenti put izmađeu Evrope i Amerike za 20 minuta.  Teretni interkontinentalni avioni (dužine 70 m i brzine oko 500km/h) su puževi u poređenju sa brzinom leta natovarene pčele koja se proprocionalno kreće 168 puta brže, noseći proprocionalno 10-15% veći teret.

(Tomislav Terzin, Medonosna pčela, str. 34-35)

 

 

by

Pčela čudo prirode

Honey_bee_(Apis_mellifera)Posljednjih dana sam fasciniran svijetom pčela i želim sa vama da podijelim oduševljenje knjigom “Medonosna pčela”, doktora Tomislava Terzina.

 U školi su nas učili da su sisari jedine životinje obrasle krznom a da je ptice lako prepoznati po tome što samo na njima raste perje i paperje… Pčela ima krzno, a nije sisar, obrasla je paperjem, a nije ptica…

Noge insekta su remek djelo robotike…Svi insekti pa i pčele imaju tri para nogu. Svaka noga se sastoji od pet pokretno zglobljenih članaka…međutim pčeline noge su nešto posebno. Nalik na švajcarski nožić koji je prepun nožić smanjenraznih minijaturnih alatki, radilica na svojim nožicama ima čak 14 različitih alatki. Svaka alatka je parna i nalazi se na odgovarajućoj lijevoj i desnoj nozi, a pet alatki smještenih na stopalu su prisutne na svih šest nogu…tako da je ukupan broj alatki na pčelinjim nogama zapravo 54. Ovo su alatke kod pčele radilice: 1. par kandžica, 2. pločica sa kratkim bodljama – kopačka, 3. jastučić za prijanjanje ili pijavka, 4. pločica sa dugim povijenim kukama, 5. četvorostruki niz krampona, 6. čistač za antene, 7. češljevi za čišćenje očiju, 8. češalj za polen, 9. češalj za krila, 10. ostruge, 11. češljevi za tijelo, 12. košarice za polen, 13. grabulja za polen, 14. presa za polen.”                                                                   ( Tomislav Terzin, Medonosna pčela, str. 16-19.)