Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Čovjek slon – nastavak
by

Čovjek slon – nastavak

Dr. Trevis je odlučio da Mericku pokaže sva zadovoljstva za koja nikad nije znao. Nije posjedovao ništa osim štapa, dugačkog crnog kaputa koji je skrivao njegove deformitete i portreta svoje majke. Govorio je biranim riječima o ženama, iako se svaka žena prema njemu ponašala kao prema objektu gnušanja. Trevis je nagovorio jednu od svojih prijateljica da sa osmjehom udje u Merickovu sobu, poželi mu dobro jutro i rukuje se s njim. Kada je Merick pustio njenu ruku, savio je glavu u koljena i počeo da jeca toliko da je izgledalo kao da nikad neće prestati. Ispričao je doktoru da je ovo prva žena u njegovom životu koja mu se nasmijala, i prva žena sa kojom se rukovao.
Ovo nije bila jedina žena koja se rukovala s njim. Kada se priča o čovjeku slonu proširila, mnogi glumci i poznate ličnosti su ga posjećivale; čak je i princeza Welsa koja je kasnije postala kraljica Aleksandra došla da ga posjeti. Bolnički sveštenik se sprijateljio sa Merickom i služio mu pričest. Dr Trevis je vodio Merika u pozorište gdje je ovaj vidio svoje prve predstave.

U ljetnim mjesecima Trevis ga je vodio u malu kolibu na planini, gdje je Mericku bio otkriven svijet prirode, daleko od znatiželjnih očiju ljudi. Slušao je pjesmu ptica, trčao za zecom, sprijateljio se sa psom, gledao pastrmke kako iskaču iz potoka. Brao je divlje cvijeće i donosio Trevisu. Za svako novo iskustvo reagovao je dječjim čudjenjem. „Svaki trenutak me ispunjava srećom“ – stalno je ponavljao.

Koristeći svoju lijevu ruku, jedinu koja je bila funkcinalna, Merick je počeo da konstruiše modele zgrada, pažljivo lijepeći odabrane komade obojenog papira i kartona. Gotove modele je javno izložio radnicima bolnice.

Nakon 4 godine sreće, jedine sreće koju je ikada doživio, Merick je umro u snu. Njegova masivna glava je pala sa jastuak i slomila mu kičmu u vratu i Merick se ugušio.

Ja sam podijelio ovu istinitu priču sa vama zato što su ljudi poput čovjeka slona svuda oko nas. To su ljudi koje mi izbjegavamo i od kojih okrećemo glavu, uglavnom na svoju štetu. Oni od kojih mi okrećemo glavu su upravo ljudi sa kojima se Isus najviše družio. Isus je bio jedini svjetski vodja u čijem carstvu su heroji bili gubitnici. Isus je uzdizao ljude koji nisu imali nikakvu vrijednost u svijetu, siromašne i krotke, progonjene i one koji plaču, socijalno odbačene, gladne i žedne. U svojim pričama Isus je konstantno pogrešne ljude nazivao herojima: izgubljenog a ne odgovornog sina, dobrog Samarjanina a ne dobrog Jevrejina; siromašnog Lazara a ne bogataša, carinika a ne fariseja. I kao što je neko kazao:
“Njegova slava je bila u tome što je ostavio svoju slavu, i slava crkve je kad ostavi svoj ugled i dostojanstvo i smatra svojom slavom da zagrli odbačene.“

Moja je želja da sve religije u Bosni i Hercegovini svojom slavom ne smatraju velike katedrale, crkve ili džamije već otvorene ruke (i džepove) siromašnim i odbačenim ljudima.

0 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *