Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Ne postoji bol, kao bol usamljenosti…
by

Ne postoji bol, kao bol usamljenosti…

Postoji jedna mala knjižica koja se zove “U svemu bolja knjiga” i u njoj djeca pokušavaju da riješe najveće svjetske probleme poput: “Šta uraditi sa ozonskim omotačem?, kako pomoći ljudima da prestanu da piju?” a jedno od najtežih pitanja je sledeće:

“Sa milijardama ljudi u svijetu, neko bi trebalo da smisli sistem gdje niko ne bi bio usamljen. Šta ti predlažeš?”

Evo nekih od odgovora:

“Ljudi bi trebali da nadju usamljene ljude i da ih pitaju za njihovo ime i adresu, a onda da pitaju one koji nisu usamljeni za njihovo ime i adresu. Kad imate podjednak broj jednih i drugih, spojite usamljene sa neusamljenim u novinama.”

                                                                                                          Kalani, 8 godina

“Napraviti hranu koja priča s tobom dok jedeš. Na primjer, mogla bi da kaže “Kako si?” i “šta ima novo kod tebe danas?”

                                                                                                          MAX, 9 godina

“Mogli bi smo da nabavimo ljudima kućnog ljubimca, ili muža ili ženu.”

                                                                                                          Matt, 8 godina

Ali najdirljiviji je bio poslednji odgovor:

“Pjevaj pjesmu. Lupi nogom. Čitaj knjigu.”

                                                                                                          Brian, 8 godina

Sa milijardama ljudi u svijetu, neko bi trebalo da smisli sistem gdje niko ne bi bio usamljen.

Ne postoji bol, kao bol usamljenosti.

computer and world 2“Milioni ljudi današnje civilizacije su otuđeni, s tugom i bolom iz dubine svog bića žive usamljeno. Postoji jedna velika zabluda – psihološka i socijalna prevara, da je savremena tehnička civilizacija, pomoću brzog saobraćaja, kompjutera, telefona, interneta i sl., uspostavila bliži kontakt među ljudima. Međutim, sve je to obmana. Čovek je danas usamljeniji više nego ikada ranije, usamljen u svom stanu, kući, na poslu, na ulici, u gradu i selu… Savremeni tehnički jezik lišen je svakog saučestvovanja – emocionalnog, intelektualnog, prijateljskog. On ima samo jedan cilj – sticanje bogatstva. “

 

 

Edward Hallowell piše da su za većinu ljudi dva najsnažnija iskustva u zivotu iskustvo ostvarenja ili uspjeha i iskustvo povezivanja.

Povezivanje ima veze sa našim odnosima sa ljudima – stvari poput zaljubljenosti, stvaranja prijateljstva, imati nekog da se brine kad smo bolesni, čuti riječi ljubavi od nekog ko nas voli.

Ostvarenje ima veze sa našim dostignućima –pobijediti na takmičenju, uspjeti na poslu, ostvariti težak cilj.

Halowell ističe da je naše društvo opsjednuto ostvarenjima i dostignućima a totalno bankrotiralo kad je u pitanju povezivanje.

Ostvarenja nisu loša – kad su uradjena na pravi način i zbog pravih razloga. Ali to nije zamjena za povezivanje i izgradnju odnosa. U stvari jedina značajna ostvarenja su ona koja obogaćuju život društvene zajednice. Nažalost, ostvarenja zbog svojih vlastitih interesa, su postala idol u današnjem društvu. Ljudi podredjuju medjuljudske odnose uspjehu, a opet ja još nikad nisam sreo otudjenu osobu – osobu koja je bila usamljena, izolovana, koja nije imala duboka prijteljstva – a da je vodila srećan i ispunjen zivot. Ni jednu jedinu. 20 vijek je bio preplavljen ljudima koji su postigli velike stvari ali su totalno promašili u medjuljudskim odnosima. Oni su stekli ogromna bogatstva, slavu i moc. Imali su ogroman broj poznanstava ali ni jednog prijatelja. Sve i jedan od njih je umro sa gorkim zaljenjem.

landscape-1433812400-friends-laughing-together-in-a-cafe    S druge strane, bez obzira koliko novca imaš, bez obzira koliko nisko se nalaziš na društvenoj ljestvici uspjeha, na kraju svi otkriju da ono što je bitno su drugi ljudi. Svi oni koji su posvetili svoj život, ne sebičnim ostvarenjima, već drugim ljudima, oni koji imaju prijatelje s kojima se smiju, s kojima plaču, s kojima uče i s kojima se svadjaju, s kojima žive i koje vole, s kojima ostare i umru – to su ljudi koji su živjeli veličanstven život.

Kad oni umru, nijedan od njih ne žali što je uložio sebe u druge: u svoje prijatelje, svoje komšije, svoju djecu, svoju porodicu. Baš ni jedan.

0 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *