Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Razlika između dobre i loše vjere
by

Razlika između dobre i loše vjere

Zašto ljudi odbacuju vjeru? Ja bih ovo pitanje ispravio i rekao da ljudi odbacuju lošu verziju vjere. Oni odbacuju religijske institucije koje su izgubile dodir sa realnošću. Oni odbacuju onu verziju vjere koja ne čini ljude boljim, koja je dosadna i depresivna, koja je okrenuta ka sebi i nema nikakvog uticaja na društvo.  Ja želim da ovu karikaturu vjere uporedim sa pravom vjerom koja je dobra za ljude i za planetu.

Loša vjera je:

  • zasnovana na neprikosnovenom autoritetu. Drugim riječima, u lošoj vjeri, ja vjerujem jednostavno zato što mi neki autoritet (pojedinac ili grupa) tako govori. Ja ne mislim za sebe, ne postavljam pitanja. Jednostavno, bez razmišljanja prihvatam da vjerujem ono što mi se kaže.
  • zasnovana na pritiscima. Oni mogu biti manifestovani pritiskom male grupe da postaneš kao oni ili pritiskom velike grupe ili kulture da se ne mijenjaš (tiranija većine).
  • psihološka potreba za pripadanjem. Možda me niko ne tjera da vjerujem, ali ako sam toliko beznadežan za pripadanjem da sam zbog toga spreman da povjerujem sve što se traži, kako moja vjera može da se zove autentična?
  • arogantna i nespremna da uči. Kada je osoba ponosna zbog svoje „ispravnosti“ i kad se osjeća superiorna; kad ga njegova vjera uzdiže iznad ostalih i čini da sa nipodaštavanjem i osudom gleda na druge, onda se takva vjera teško moze nazvati dobra. Duhovni stav „ja sve znam“, umišljena sigurnost koja čini da pričam, pričam, pričam, a nikad ne slušam, stav „da me ti ničemu ne možeš poučiti“- sve su to osobine koje su ružne kod ne religioznih ljudi a patetične kod religioznih.
  • nepoštena. Ako mi moja religija govori da su ljudi drugih rasa ili nacija inferiorni a ja lično poznajem mnoge od njih da su divni ljudi, zar ja ne postajem lošija osoba ako nastavim da recitujem „partijsku liniju“. Ako sam bio svjedok korupcije u religijskoj organizaciji ali nastavljam da je prikazujem kao čistu, zar tad pokazujem dobru vjeru.
  • apatična. Dobra vjera uvjek motiviše na akciju. Ako moja vjera nije takva onda je ona loša. Ako je moj život s vjerom isti kao i moj život bez vjere onda je ta vjera loša, ako je uopšte vjera. Ponekad se ovaj nedostatak akcije pokušava pokriti sa puno priče, religijskih termina i fraza. Ali koga možeš prevariti baražnom vatrom riječi osim onoga ko ih izgovara.
  • korak unazad. To je vjera koja čini da manje volim, da budem manje mudar i zreo, manje živ i odgovoran.

 

Dobra vjera je:

  • ponizna, spremna da uči i radoznala. Ako sam svjestan ograničenosti svog znanja kako mogu da budem ponosan „što puno znam“. Kako mogu da sa visine gledam one koji znaju manje? U stvari, ponos – osjećanje sigurnosti da sam u pravu i da sam superioran i da ne moram da učim i slušam – je najveća moguća barijera u izgradnji vjere.
  • poštena. Zar dobra vjera ne bi trebala da se osjeća slobodnom da izrazi i sumnju i sigurnost. Zar ne bih trebao da budem pošten o svojim slabostima, o svojoj vjeri, i o svojoj religiji ili zajednici kojoj pripadam kao što bih očekivao od drugih da budu o njihovoj.
  • društvena. Pošto je moje individualno znanje ograničeno, zar ne trebam povezanost sa grupom provjerenih prijatelja, tako da jedni druge možemo da ohrabrimo i pomognemo u našem zajedničkom traganju za vjerom, Bogom i istinom. Zar ne trebam prijatelje – zajednicu vjere koja će me nježno upozoriti kada vide da gubim ove kvalitete dobre vjere? I zar ne trebam pošten i ponizan dijalog sa ljudima drugih grupa (religija, ideologija, denominacija), pošto oni mogu da vide stvari koje mi nedostaju kao i ja njihove?
  • aktivna. Ako smatram da je ono što vjerujem istina, zar nisam obavezan da tako i živim?
  • teška. Ako moja vjera donosi samo beneficije a ništa me ne košta, kako mogu biti siguran da je moje traganje, traganje za istinom a ne za beneficijama? Ako mi moja vjera uvjek donosi komplimente i poštovanje drugih a nikad odbacivanje i nerazumjevanje, da li sam možda vjernik zbog društvenog prihvatanja? Ako me moja vjera ništa ne košta, da li je uopšte vrijedna?
  • odnosna. Ako vjerujem da postoji lični Bog, zar ne bi moje traganje za istinom u Božjem univerzumu trebalo da počne sa uspostavljanjem odnosa sa njim? Drugim riječima ako shvatam svoja ograničenja, zar ne bih trebalo da dopustim Bogu da mi pomaže i da me vodi u mojoj potrazi za istinom?
0 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *