Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Tag Archive for: Dostojevski

Uticaj ljudskosti i ljubaznih riječi
by

Uticaj ljudskosti i ljubaznih riječi

“Svaki čovjek, pa ma ko to bio i ma koliko bio ponižen, ipak makar instinktivno i nesvjesno traži da se poštuje njegovo ljudsko dostojanstvo. Robijaš i sam zna da je odbačen čovjek i zna svoj položaj prema starješini. Ali nikakvim žigovima i okovima nećeš natjerati čovjeka da zaboravi da je čovjek. A pošto je i doista čovjek, onda se prema njemu i treba ponašati kao čovjek. Bože moj, taj čovječan odnos može povratiti ljudski lik čak i takvom stvorenju u kome je već odavno izblijedila slika i prilika Božja. A prema nesrećnicima treba se i ponošati najčovječnije. To je njihovo spasenje i njihova radost.

Ja sam sretao tako dobre i plemenite zapovjednike i vidio sam kakav su uticaj imali na ponižene robijaše. Nekoliko ljubaznih riječi i oni su skoro moralno vaskrsavali. Radovali su se kao djeca i kao djeca počinjali da vole….” iz knjige Zapisi iz Mrtvog Doma, str. 124, (Fjodor Dostojevski)

Kako zavoljeti svijet potpunom, vasionom ljubavlju?
by

Kako zavoljeti svijet potpunom, vasionom ljubavlju?

Hristolika ličnost gleda na prirodu ne kao na divlje čudovište koje treba nemilosrdno ukroćivati, već kao na bolesnika koga treba nežno milovati, sažaljevati i voleti. Za nju priroda ne pretstavlja bezdušnu materiju koju treba grubo tretirati i bezobzirno iskorišćavati, već raskošnu tajnu Božiju koju treba molitvom milovati i ljubavlju izučavati. Na golubijim nogama molitvene ljubavi ona svakoj tvari pristupa krotko i blago, milujući je i ljubeći je. I u svakoj pronalazi njenu glavnu tajnu. „Volite svu tvorevinu Božju, i celokupnu, i svaku mrvicu. Svaki listić, svaki zrak Božji ljubite. Volite životinje, volite bilje, volite svaku tvar. Budeš li voleo svaku tvar – i tajnu ćeš Božiju razumeti u stvarima. A shvatiš li je jedared, ti ćeš je posle neumorno početi poznavati sve dalje i više, svakodnevno. I zavolećeš najzad sav svet potpunom, vasionom ljubavlju.“

Justin Popović, “Dostojevski o Slovenstvu i Evropi”

Dostojevski o smislu života
by

Dostojevski o smislu života

Dostojevski je moj učitelj i priznajem mučitelj. Njegovi problemi su vječiti problemi ljudskog duha. Ako je čovjek iole čovjek mora se baviti njima a Dostojevski je sav u njima, zato je na svim putevima svojim istinski čovjek. Prednost je njegova u tome što je u vječne probleme ljudskog duha unio nadahnuće proroka, žar apostola, iskrenost mučenika, sjetu filozofa, vidovitost pjesnika.

eternality-1Po Dostojevskom, svi se problemi svode na dva „vječna problema“, na problem postojanja Boga i problem besmrtnosti. Ova dva problema nose u sebi neodoljivu magnetsku silu kojom privlače i i podređuju sebi sve ostale probleme. Od rješenja „vječnih problema“ zavisi rješenje svih ostalih problema, uči Dostojevski. Rješenje jednog vječnog problema sadrži u sebi rješenje drugog. Ako ima Boga – čovjek je besmrtan; ako nema Boga čovjek je smrtan.

Rješenje „vječnih problema“ je glavna muka, kojom se voljno i nevoljno muče svi negativni i pozitivni heroji Dostojevskog. Bez njih oni se ne mogu zamisliti kao ni sam Dostojevski.  „Postojanje Boga je glavno pitanje, piše Dostojevski Majkovu, kojim sam se cijelog života mučio, svjesno i nesvjesno“.

Heroji  Dostojevskog su oličenje te glavne muke. Njihova je danonoćna briga, njihovo neizbježno zanimanje – rješavati to glavno, to vječno pitanje: Ima li Boga i ima li besmrtnosti. „Ja ne mogu o dugom, – ispovjeda Kirilov, ja sam cijelog života mislio o jednome. Mene je Bog mučio cijelog života.“ Dobri, burni Mića plače, rida i strašno se ispovjeda Aljoši: „Mene Bog muči. Jedino to i muči“

Osnovno je ubjeđenje Dostojevskoga: pozitivno ili negativno rješenje vječnih problema determiniše sav život čovjekov, svu njegovu filozofiju, religiju, moral, kulturu. Negativno rješenje vječnih problema, izraženo riječima: nema Boga, nema besmrtnosti – sačinjava suštinu negativnih heroja Dostojevskovih. Pozitivno rješenje, izraženo riječima: ima Boga, ima besmrtnosti,  – sačinjava suštinu njegovih pozitivnih heroja.

nihilizamNegativno rješenje vječnih problema neminovno povlače za sobom negativna rješenja i svih ostalih problema. Ubjeđenje da ne postoji ni Bog ni besmrtnost, uvjek se pojavljuje  kao nihilizam (ništa – potpuno odricanje vrijednosti). Nihilizam i nije ništa drugo do primjenjeni ateizam. Iz filozofije ateizma neminovno ističe moral nihilizma. To Dostojevski dokazuje  neodoljivom ubjedljivišću. Genijalnim psihološkim analizama i neoborivim dokazima on pokazuje da je nihilizam neminovna posljedica ateizma. Ako nema Boga, ako nema besmrtnosti, onda nema ni vrline, nema ni poroka. U tom slučaju – sve je dozvoljeno.

 

love-01Pozitivno rješenje vječnih problema omogućuje i uslovljuje pozitivno rješenje i svih ostalih problema. Ubjeđenje da postoji Bog i besmrtnost, izražava se u svijetu kao ljubav. Ne treba se varati, ljubav je primjenjeno osjećanje Boga i osjećanje ličnne besmrtnosti. Ja mogu ljubiti vječnom ljubavlju samo ako sam vječan i ako moja besmrtnost crpi svoju silu iz vječnog Boga. Dva osjećanja vladaju dušama pozitivnih heroja Dostojevskovih: osjećanje Boga i osjećanje lične besmrtnosti. Srca su njihova ispunjena Bogom i besmrtnošću i sve što izlazi iz njih božansko je i besmrtno. Ako ima Boga, ako ima besmrtnosti, onda je prava, vječna ljubav i moguća i ostvariva u sferi ljudskog života. Bez toga, prava je ljubav psihološki i ontološki nemogućna i neostvariva….  (nastaviće se)

Iz knjige Justina Popovića, „Dostojevski o Evropi i Slovenstvu“