Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Tag Archive for: materijalizam

Oslobođen robovanja bolesnoj materijalističkoj kulturi
by

Oslobođen robovanja bolesnoj materijalističkoj kulturi

Predlažem nekoliko principa za oslobođenje od ropstva materijalizmu:

1. Kupujmo stvari zbog zbog korisnosti a ne statusnog simbola. Mobilne telefone kupujmo zbog njihove korisnosti a ne zbog prestiža. Mi želimo popularne mobilne telefone i na njih trošimo puno novaca a na kraju ne koristimo ni pola funkcija tog telefona. Razmisli o svojoj odjeći. Niko nema potrebu za mnogo odjeće. Razmisli koliko odjeće u tvom ormaru skoro nikad ne koristiš. Mi ne kupujemo odjeću zato što nam treba, već zato da bismo išli u korak sa modom. Ne obraćaj pažnju na modu. Kupuj ono što ti treba. Nosimo svoju odjeću sve dok se ne pohaba. Prestanimo sa pokušajima da impresioniramo ljude svojom odjećom a umjesto toga imresionirajmo ih svojim životom. Nosimo odjeću koja je više praktična a manje ukrasna.

2. Odbacimo sve što u nama stvara ovisnost. Smanjimo upotrebu nehranljivih pića koja u nama stvaraju ovisnost, kao što su kola napici. Za mnoge ljude čokolada je postala prava ovisnost. Ako ste postali ovisni o televizji, po svaku cijenu ga prodajte ili poklonite nekome. Otarasimo se svakog predmeta za koji mislimo da bez njega ne možemo: radija, muzičkog uređaja, časopisa, video uređaja, novina, knjiga. Ako je novac obuzeo naše srce, podjelimo dio novca i osjetimo unutrašnje oslobađanje. Jednostavnost je sloboda, a ne ropstvo. Odbijte da robujete bilo čemu osim Bogu.

3. What-to-wear11Razvijte naviku davanja stvari. Ako otkrijete da počinjete da se vezujete za neku stvar, razmislite da je date nekome kome je potrebna. Raščistimo svoje ormare, garaže i šupe. Oslobodimo se mase stvari koje nam samo komplikuju život. Gomilu stvari koje nam ne trebaju, moramo stalno iznova sortirati, slagati, čistiti. Većina nas bi se mogla osloboditi trećine naše imovine bez ikakve žrtve.

 

4. Krpena lutkaOdbijmo da podlegnemo propagandi modernih aparata. Većina modernih aparata su tako projektovani da se pokvare za kratko vrijeme da biste morali da kupite novi aparat. Umjesto da vam poboljša život on će samo da ga komplikuje. Našoj djeci nisu potrebne lutke koje plaču, jedu, piške i bljuckaju. Stara krpena lutka će im pružiti više zadovoljstva i duže će trajati. Djeca se često sa više radosti igraju sa starim šerpama i loncima nego sa najnovijim svemirskim kompletom. Tražimo igračke koje djecu mogu nečemu poučiti i koje će dugo trajati.

 

 

5. Naučimo da uživamo u stvarima a da pritom ne moramo da ih posjedujemo. Posjedovanje je opsesija naše kulture. Mi mislimo da ako posjedujemo nešto to će nam donijeti veće zadovoljstvo. Ali to je iluzija. Možemo da uživamo u mnogim stvarima u životu a da ne moramo da ih posjedujemo. Uživaj u prirodi, u plažama, parkovima, šumama.

6. flowervarietyRazvijmo dublje poštovanje i povezanost sa Božjom tvorevinom. Zbližimo se sa Zemljom. Šetajmo u prirodi kad god možemo. Slušajmo pjesmu ptica. Uživajmo u bojama trave i lišća. Omirišimo cvijeće. U poređenju sa Božjim stvaranjem ljudski proizvodi izgledaju tako bezvrijedno i dosadno. Neko je primjetio da sve što čovjek stvara je kockastog oblika: kuće, prozori, vrata, stolovi, stolice, kompjuteri, automobili, zgrade, knjige, table…U Božjoj prirodi je beskrajna raznolikost oblika i boja.

Lijek protiv pohlepe
by

Lijek protiv pohlepe

Lijek protiv pohlepe i materijalizma se zove jednostavnost a njena suština se nalazi u Isusovim riječima:

ptice“Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u šta ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odjela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih? A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svom lakat jedan? I za odjelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih. A kad travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odjeva, a kamoli vas, malovjerni? Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije carstvo Božje, i pravdu Njegovu, i ovo će vam se sve dodati.” Matej 6: 25-33

Centralna tačka za disciplinu jednostavnosti jeste traženje carstva Božjeg i pravde Njegove najprije, a sve ostale potrebe doći će po svom pravilnom redoslijedu. Sve zavisi ovoga. Da li je moj život prvenstveno usmjeren ka carstvu Božjem i pravdi njegovoj? Ako jeste onda neću imati problem sa pohlepom i besomučnim nagomilavanjem materijalnih dobara. A kako možemo znati da zaista najprije tražimo carstvo Božje? U tekstu koji smo čitali Isus kaže da je nestanak brige, jedan od unutrašnjih dokaza da tražimo najprije carstvo Božje. Ali kako doživjeti tu unutrašnju realnost bezbrižnosti i nestanka brige? Ako želiš da budeš slobodan od brige onda moraš da usvojiš tri stava.

1. Ono što imam primam kao dar od Boga.

2. Za ono što imam brine se Bog.

3. Ono što imam dostupno je drugima.

Prihvati ova tri stava i pronaćićeš oslobođenje od brige. Ova tri stava dovode do jednostavnosti iznutra. Ako vjerujemo da smo ono što imamo mi stekli i ako vjerujemo da ono što imamo moramo da čvrsto držimo, i ako ono što imamo nije dostupno drugima , onda ćemo živjeti u stalnoj brizi i strepnji.

Gift-giving-halifax-seniorsPrimiti ono što imamo kao dar od Boga je prvi unutrašnji stav jednostavnosti. Mi radimo ali znamo da nije naš rad taj koji nam daje ono što imamo. Mi živimo od Božje blagodati čak i kad je u pitanju naš “hljeb svagdašnji”. Zavisimo od Boga u pogledu najjednostavnijih elemenata života: vazduha, vode, sunca. Ono što imamo nije rezultat našeg rada, već Božje blagodati prema nama.

Znati da je Božji posao a ne naš da se brine za ono što imamo je drugi unutrašnji stav jednostavnosti. Bog je u stanjukatanac da zaštiti ono što imamo. Možemo se uzdati u Njega. Da li to znači da ne treba da vadimo ključ iz auta ili da zaključavamo vrata? Naravno da ne znači. Ali mi znamo da brava na vratima nije ono što štiti našu kuću. Preduzeti normalne mjere opreza stvar je zdravog razuma ali ako vjerujemo da te mjere opreza same po sebi štite nas i našu imovinu, bićemo preplavljeni brigama i strepnjom.

Učiniti našu imovinu dostupnu drugima je treći unutrašnji stav jednostavnosti. Ako naša dobra nisu dostupna zajednici, naravno kad je ona pravedna i dobra, onda su to ukradena dobra. Nama je ova ideja odbojna a razlog je strah od budućnosti. Mi čuvamo našu imovinu umjesto da je djelimo zato što strepimo za sutrašnjicu. Ali ako istinski vjerujemo da je Bog onakav kakav ga Isus predstavlja, onda nemamo razloga za strah. Kad gledamo na Boga kao na svemogućeg Tvorca i Oca koji nas voli, možemo da dijelimo sa drugima jer znamo da će se On postarati za nas. Ako nekome nešto treba, slobodni smo da mu pomognemo. Kad najprije tražimo carstvo Božje, ova tri stava će postati unutrašnje osobine našeg života a ove unutrašnje osobine treba da se iskažu u spoljašnosti. O spoljašnjim načinima izražavanja jednostavnosti govorićemo u sledećem blogu.

giving

Disciplina jednostavnosti – lijek protiv materijalizma
by

Disciplina jednostavnosti – lijek protiv materijalizma

Suština jednostavnosti se nalazi u riječima: “Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u šta ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odjela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih? A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svom lakat jedan? I za odjelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih. A kad travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odjeva, a kamoli vas, malovjerni? Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije carstvo Božje, i pravdu Njegovu, i ovo će vam se sve dodati. (Matej 6: 25-33)

Centralna tačka za disciplinu jednostavnosti jeste traženje carstva Božjeg i pravde Njegove najprije, a sve ostale potrebe doći će po svom pravilnom redoslijedu. Sve zavisi ovoga. Da li je moj život prvenstveno usmjeren ka carstvu Božjem i pravdi njegovoj? Ako jeste onda neću imati problem sa pohlepom i besomučnim nagomilavanjem materijalnih dobara. Fokusiranje na Božje carstvo stvara unutrašnju promjenu, a bez unutrašnje promjene mi ćemo disciplinu jednostavnosti degradirati u legalističke trivijalnosti. Ništa drugo ne smije biti centralno. Želja da se izađe iz jurnjave za bogatstvom i uspjehom ne smije biti centralna, preraspodjela svjetskog bogatstva ne smije biti centralna, briga za ekologiju ne smije biti centralna. Traženje najprije carstva Božjega i pravde tog carstva, kako lične tako i društvene, je jedina stvar koje smije biti centralna u Duhovnoj disciplini jednostavnosti. A kako možemo znati da zaista najprije tražimo carstvo Božje? U tekstu koji smo čitali Isus kaže da je nestanak brige, jedan od unutrašnjih dokaza da tražimo najprije carstvo Božje. Ali kako doživjeti tu unutrašnju realnost bezbrižnosti i nestanka brige? Ako želiš da budeš slobodan od brige onda moraš da usvojiš tri stava. 1. Ono što imam primam kao dar od Boga. 2. Za ono što imam brine se Bog. 3. Ono što imam dostupno je drugima. Prihvati ova tri stava i pronaćićeš oslobođenje od brige. Ova tri stava dovode do jednostavnosti iznutra. Ako vjerujemo da smo ono što imamo mi stekli i ako vjerujemo da ono što imamo moramo da čvrsto držimo, i ako ono što imamo nije dostupno drugima , onda ćemo živjeti u stalnoj brizi i strepnji. Primiti ono što imamo kao dar od Boga je prvi unutrašnji stav jednostavnosti. Mi radimo ali znamo da nije naš rad taj koji nam daje ono što imamo. Mi živimo od Božje blagodati čak i kad je u pitanju naš “hljeb svagdašnji”. Zavisimo od Boga u pogledu najjednostavnijih elemenata života: vazduha, vode, sunca. Ono što imamo nije rezultat našeg rada, već Božje blagodati prema nama.

Znati da je Božji posao a ne naš da se brine za ono što imamo je drugi unutrašnji stav jednostavnosti. Bog je u stanju da zaštiti ono što imamo. Možemo se uzdati u Njega. Da li to znači da ne treba da vadimo ključ iz auta ili da zaključavamo vrata? Naravno da ne znači. Ali mi znamo da brava na vratima nije ono što štiti našu kuću. Preduzeti normalne mjere opreza stvar je zdravog razuma ali ako vjerujemo da te mejre opreza same po sebi štite nas i našu imovinu, bićemo preplavljeni brigama i strepnjom.

Učiniti našu imovinu dostupnu drugima je treći unutrašnji stav jednostavnosti. Ako naša dobra nisu dostupna zajednici onda su to ukradena dobra. Nama je ova ideja odbojna a razlog je strah od budućnosti. Mi čuvamo našu imovinu umjesto da je djelimo zato što strepimo za sutrašnjicu. Ali ako istinski vjerujemo da je Bog onakav kakav ga Isus predstavlja, onda nemamo razloga za strah. Kad gledamo na Boga kao na svemogućeg Tvorca i Oca koji nas voli, možemo da dijelimo sa drugima jer znamo da će se On postarati za nas. Ako nekome nešto treba, slobodni smo da mu pomognemo. Kad najprije tražimo carstvo Božje, ova tri stava će postati unutrašnje osobine našeg života a ove unutrašnje osobine treba da se iskažu u spoljašnosti. O spoljašnjim načinima izražavanja jednostavnosti govorićemo u sledećem blogu.

Isus i materijalizam
by

Isus i materijalizam

Lijek za bolest pohlepe i materijalizma se zove disciplina jednostavnosti. Preovlađujući stav ljudi je da je Biblija dvosmislena i nejasna u pogledu ekonomskih pitanja. Često se smatra da je naš stav prema bogastvu individualna stvar i da je biblijsko učenje po ovom pitanju stvar lične interpretacije. Mnogi smatraju da se Isus nije bavio praktičnim ekonomskim pitanjima. Nijedno ozbiljno čitanje Biblije ne može da potvrdi takav stav. Biblijski nalozi protiv eksploatacije siromašnih i gomilanja bogatstva su jasni i nedvosmisleni. Biblija upućuje izazov skoro svakoj ekonomskoj vrijednosti savremenog društva. Na primjer, Stari Zavjet prigovara popularnom pojmu o apsolutnom pravu na privatnu svojinu. Zemlja pripada Bogu, kaže Biblija, i zato se ne može posjedovati trajno. Starozavjetni zakon o oprosnoj godini nalaže da se sva zemlja vrati njenom originalnom vlasniku. Ovaj zakon je štitio pravilnu raspodjelu dobara. Ovako radikalan pristup ekonimiji predstavlja prst u oko svim savremenim ekonomskim principima. Da su Izraelci vjerno poštovali Oprosnu godinu, to bi bio smrtni udarac stalnom problemu da se bogati još više bogate a siromašni još više osiromašuju. Biblija se stalno i odlučno bori protiv unutrašnjeg duha privrženosti bogatstvu. “Kad raste bogatstvo ne dajte da vam srce prione za nj.” – kaže psalmista (Ps. 62:10) Deseta zapovijest protivi se lakomstvu, unutrašnjoj žudnji za posjedovanjem, koja vodi u krađu i ugnjetavanje. Mudri Solomun je svhatio da “ko se uzda u bogatstvo svoje, propašće” (Priče 11:28) Isus je objavio rat materijalizmu svog vremena. Aramejska riječ za bogatstvo je “mamona” i Isus je proglašava Božjim rivalom. “Nikakav pak sluga ne moža dva gospodara služiti; jer ili će na jednoga mrziti a drugoga ljubiti ili će jednoga voljet a za drugog ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.” (Luka 16:13) On često i nedvosmisleno govori o ekonomskim pitanjima. On kaže: “Blago vama koji ste siromašni jer je vaš carstvo Božje i teško vama koji ste bogati jer ste već primili svoju utjehu.” On grafički opisuje kako je bogatašu teško da uđe u carstvo Božje, poredeći to sa prolaskom kamile kroz iglene uši. On je vidio vlast koju bogatstvo ima nad čovjekom. “Gdje je vaše blago ondje će biti i vaše srce”. Zato je i zapovjedio svojim sljedbenicima: “Ne sabirajte sebi blaga na zemlji” (Matej 6: 21, 19) Isus je pozvao bogatog mladića da se otarasi svog imetka ako želi Carstvo Božje. On savjetuje one koji žele da pronađu Boga: “Prodajte što imate i dajte milostinju, načinite sebi torbe koje se neće pohabati i novčanik koji se nikad neće isprazniti, na nebesima.” (Luka 12: 23) Ispričao je priču o bogatom seljaku čiji je život bio posvećen gomilanju novca – mi bismo ga danas nazvali ekonomičnim – Isus ga je nazvao bezumnikom. (Luka 12: 16-21) On poziva sve koji žele da ga slijede da vode radostan život bezbrižne ravnodušnosti prema imovini: “A svakom koji ište u tebe podaj, i koji tvoje uzme ne išti.” (Luka 6:30) Isus govori o ekonomiji više nego o bilo kom drugom društvenom problemu. Ukoliko, u znatno jednostavnijem društvu, Isus stavlja toliki akcenat da duhovnu opasnost bogatstva, koliko tek mi koji živimo u totalno materijalističkom društvu treba da ozbiljnije shvatimo njegove opomene. Poslanice se bave istim pitanjem. Pavle kaže: “A koji hoće da se obagate, oni upadaju u napasti i zamke i mnoge lude škodljive želje, koje potapaju čovjeka u propast i pogibao.” (1 Tim. 6:9) Ovim ne želim da kažem da nas Bog poziva u siromaštvo i asketizam.  On želi da imamo odgovarajuću materijalnu zaradu. On nas u stvari poziva na jednostavnost koja se prije svega odnosi na unutrašnji stav. (nastaviće se)