Close

+387 63 751 107 bozidar.mihajlovic@letsdoit.ba

Tag Archive for: život

Disciplina tajnosti
by

Disciplina tajnosti

Kako pobijediti zavisnost o mišljenju drugih? Postoji jedna praktična duhovna vježba ili disciplina za oslobadjanje od ove zavisnosti.  “Pazite da pravednost svoju ne vršite pred ljudima, da vas oni vide; inače nemate nagrade kod Oca vašega koji je na nebesima. Kada dakle činiš milostinju, ne trubi pred sobom, kako čine licemjeri u sinagogama i po ulicama, da ih ljudi slave. Zaista vam kažem, primili su svoju platu. A ti kada činiš milostinju, neka ne zna tvoja lijeva ruka šta čini desna, da bude tvoja milostinja u tajnosti; i Otac tvoj koji gleda u tajnosti uzvratiće ti. I kada se molite, ne budite kao licemjeri; jer se rado mole stojeći u sinagogama i na raskršćima, da se pokažu ljudima; zaista vam kažem, primili su platu svoju. A ti kada se moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata svoja i pomoli se Ocu svome u tajnosti; i Otac tvoj koji gleda u tajnosti ispuniće ti… A kada postite, ne budite namrgođeni kao licemjeri; jer pomračuju svoja lica, da se pokažu ljudima kako poste; zaista vam kažem, primili su platu svoju. A ti kada postiš, pomaži svoju glavu i operi svoje lice, da se ne pokažeš ljudima da postiš, nego Ocu svome koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji gleda u tajnosti uzvratiće ti.” Matej 6: 1-6, 16-18.

danijela-orkestarDuhovna vježba o kojoj Isus ovdje govori je disciplina tajnosti. On govori o činjenju dobrih djela koja niko neće vidjeti. On uzima primjere posta, molitve i davanja novaca. Kad daješ novac ne zovi trubački orkestar da trubi već kad daješ da ne zna lijeva ruka ono što desna ruka čini. Ja ne mislim da je Isus ovdje dao univerzalni zakon već je dao savjet ljudima sa problemom koji je prijetio da zaustavi njihov duhovni rast.

 

Na početku Isus objavljuje kome on daje ovaj savjet. „Pazite da pravednost svoju ne vršite pred ljudima da vas oni vide, inače nemate nagrade kod Oca vašeg koji je na nebesima.“ Duhovna disciplina tajnosti postoji da bi oslobodila one koji su zarobljeni željom da budu vidjeni, da impresioniraju druge. Disciplina tajnosti je Isusov poklon zavisnicima. A u svojoj srži ova disciplina je sledeće: S vremena na vrijeme učini nešto dobro a onda se postaraj da to niko ne sazna. U ovj disciplini mi se uzdržavamo da naša dobra djela ili kavalitete učinimo vidljivim i poznatim. Mi čak preduzimamo korake da spriječimo da ta dobra djela budu poznata. Mi to radimo da bismo uništili ili barem ukrotili našu glad za slavom, za opravdanjem ili za pažnjom drugih. I dok vježbamo ovu disciplinu mi učimo da volimo da budemo nepoznati i čak da prihvatimo nerazumjevanja ili pogrešna mišljenja o nama bez da izgubimo naš mir i radost.

„Velik mir imaju oni koji se uzdignu iznad povala i kritika. Niti si svetiji zato što te hvale niti si gori zato što te kritikuju. Ono što jesi, jesi. I to Bog zna da jesi. Čovjek koji uvjek radi dobro a ne misli visoko o sebi je krotak čovjek. Onaj koji ne traži vanjske svjedoke za ono što radi, je predao sebe u potpunosti Bogu.“

Jedna od najvećih mrlja vjere je ubjedjenje da naša duhovnda djela i vrline treba reklamirati da budu poznate. Ogromni napori religijskih ljudi i grupa da se reklamiraju su zaprepašćujući znak nedostatka vjere. Sa dozom humora, Isus je rekao da se grad na brdu ne može sakriti. Ja ne bih volio da imam zadatak da sakrivam bolnicu na Paprikovcu (ili Koševu) jer se ne može sakriti. Jevandjelja nam govore koliko su Isus i njegovi prijatelji pokušavali da izbjegnu mase i koliko su bili neuspješni u tome. Ako je moguće da se naša vjera i djela mogu sakriti onda možda i treba da se sakriju. I možda treba da se molimo Bogu da nam da vjeru koju je nemoguće sakriti. Tajnost ispravno praktikovana stavlja naš život u Božje ruke i dopušta Njemu da odluči kada će se o našim djelima znati i kada će naše svjetlo biti primjećeno. Tajnost nas uči da volimo druge i da ih vidimo u najboljem svjetlu, čak i da se nadamo da će uraditi bolje ili izgledati bolje od nas. Kroz ovu disciplinu postaje moguće da „ ne činimo ništa iz nadmetanja ili iz sujetnog častoljublja nego da u poniznosti smatramo druge većim od sebe.“ Zamislite kada bismo zaista ovako živjeli. Kakvo bi to olakšanje bilo. Kakav bi to slobodan život bio kad bi smo mogli da se radujemo uspjesima drugih i da se molimo da drugi budu uspješniji od mene, da dobiju više pohvala od mene ili da ih Bog više iskoristi. Kad bi vjernici po cijelom svijetu ovako živjeli zemlja bi brzo bila ispunjena znanjem Božje slave. A upravo nas disciplina tajnosti dovodi do ovako fantastičnog iskustva.

shutterstock_311524016Kako praktikovati disciplinu tajnosti? Prilike su svuda oko tebe. Izaberi neku osobu i moli se za nju ali nemoj nikome reći. Učini velikodušnu donaciju nekoj organizaciji ili porodici ali nemoj reći ko je to uradio. Okači kesu sa namirnicama na vrata siromašnog komšije i ubaci karticu „Bog te voli“… Isus je rekao da postoji i nagradi za one koji vježbaju disciplinu tajnosti. Ja vjerujem da je ova nagrada mnogo više od vječnog života. Ja vjerujem da u toj nagradi možeš uživati i danas. Nagrada je da počinješ da živiš život Božjeg carstva. Život koji Isus na jednom drugom mjestu zove „život u izobilju“. Kad daš nešto novca, postaješ manje zarobljen njime i doživljavaš slobodu i radost. Ako to uradiš tajno, učiš da je moguće preživjeti bez govorenje „gledaj u mene“. Ako to radiš dovoljno često, postepeno ćeš biti oslobodjen unutrašnje potrebe da ljudi znaju. Jednog dana ćeš otkriti da je moguće činiti dobro samo zato što je to najslobodniji i najradosniji način da živiš. Ako odlučiš da impresioniraš ljude svojom velikodušnošću, priroda tvog djela se mjenja. Sva tvoja nagrada je kratktrajni fix mišljenja ljudi. I umjesto da postaneš malo slobodniji ti postaješ malo zarobljeniji. I umjesto da udješ u život Božjeg carstva ti se udaljavaš od tog života. Pustinjski oci su imali izreku za povezanost tajnosti i srca koje je toplo prema Bogu. Ako želiš da održiš vatru vrelom, ne otvaraj vrata peći često.

Koliko dugo živiš?
by

Koliko dugo živiš?

Jednog dana profesor Toni Kampolo je na času egzistencijalizma upitao studenta koji je sjedio u prvom redu: “Mladiću, koliko dugo živiš?”
“Kako to mislite?”
“Koliko dugo živiš?” – kazao je profesor.
“23 godine”
“Ne, ne. Toliko dugo tvoje srce pumpa krv, ali ti nisi živio toliko dugo.”

A onda je profesor ispričao razredu svoje iskustvo kada se kao 9-ogodišnji dječak popeo na Ajfelov toranj u Parizu.
„Trčao sam na platformi na vrhu Ajfelovog tornja, jureći svoje drugare, kao što to djeca obično rade. A onda, iznenada, jedna misao je prošla kroz moj um. „Toni, ti si na vrhu Ajfelovog tornja.“ U jednom mističnom, magičnom trenu vremena, pogledao sam grad svjetlosti. Živio sam taj tren takvim intenzitetom, fokusiran na ono što je bilo ispred mene takvom duhovnom energijom, da kad bih živio i milion godina, taj trenutak bi još bio u mojoj svijesti, zato što sam tada bio istinski živ.“
Ponovo je pogledao u studenta i kazao: „Sada, ponovo isto pitanje. Koliko dugo živiš?“
Student ga je pogledao i rekao: „Profesore, ako na to mislite, onda možda jedan sat ili možda nekoliko minuta. Većina mog života je beznačajno prolaženje vremena izmedju premalo trenutaka kada sam bio istisnki živ.“

Danas je želim da postavim pitanje tebi: Koliko dugo živiš? Da li je tvoj život samo beznačajno prolaženje vremena izmedju onih malo trenutaka kad si zaista bio živ?
Gotovo prije jednog vijeka, filozof Kirkegard je predvidio da „ć
e ovo doba umrijeti ne zbog grijeha već zbog nedostatka života.“ Gdje god se danas okrenete vidite ispravnost njegove dijagnoze. Svepristuno mrtvilo.
Svake godine milioni brakova umru. Ali oni se ne završavaju zbog razloga o kojima mi obično mislimo. Preljuba nije čak ni blizu najdominatnijeg uzroka raspada brakova. Razklog 1 zbog kojeg se brakovi raspadaju je da su jednostavno odnosi zamrli. A oni zamiru jer su ljudi mrtvi.
Čak su i djeca danas mrtva. U dobra stara vremena, povedi djecu u pozorište i očekuj papirne avione sa balkona, poneku smrdljivu bobmu koja izleti. Ali danas, djeca sjede tamo mrtva. Gledaju praznim pogledom. Oni čak imaju i riječ za ovo osjećanje – COOL. (leden) Biti cool je najveca vrlina.

 Niče je pisao o ludom čovjeku koji je se popeo na stepenice velike katedrale i počeo da viče: “Želim pogrebnu misu. Želim pogrebnu misu”. “A ko je umro?” – upitali su ljudi ludog čovjeka. “Bog je umro.” Na njihovo zaprepašćenje zbog ove skandalozne izjave, ludi čovjek je kazao: “Ako Bog nije mrtav zašto su crkve postale mrtvačnice?”
U koju god
religioznu instituciju da udjete, svugdje ćete primjetiti sveprisutno mrtvilo.

Šta je uzrok?

Svaka osoba na ovoj planeti se radja sa snom za svoj život. Ja sam posjetio mnoga mjesta na svijetu ali još nikad nisam sreo osobu koja nije imala san. Ti imaš san. Možda više nisi u stanju da ga opišeš. Možda si ga zaboravila. Možda više ne vjeruješ u njega. Ali tvoj san je još uvijek tu. To je san o nečemu velikom što si želio da uradiš u životu, o nečemu o čemu si maštao da postaneš. To je san koji je Bog stavio u tvoje srce, da uradiš nešto posebno. To je razlog zbog kojeg si stvoren. Svrha tvog života. I jedino ako slijediš svoje snove i ako ih živiš, ti ćeš biti istinski srećan. Kada nestane snova, mi umiremo. Kada prestaneš da vjeruješ da će tvoji snovi ikada postati stvarnost, ti živiš život koji je izuzet svake radosti. Najveća tragedija tvog života je kada snovi umru. Kada se to dogodi, mi osjećamo mrtvilo u našem srcu i duši. Sve dok ne doneseš odluku da počneš da slijediš svoje snove ti nikad nećeš voljeti svoj život. A ipak milioni nikada ne donesu takvu odluku. Oni nikad ne naprave prvi korak. I zato žive mizeran život.